Rođen je 1944. godine u Dubrovniku, u muzičkoj porodici sa sedmoro dece. Roditelji su porijeklom iz Mostara, pa je Ibrica rastao slušajući i sevdalinke i kancone. Pod uticajem starijeg brata Đela, koji je tada bio vođa „Dubrovačkih trubadura“, Ibrica je počeo da svira gitaru. Nastupao je na dubrovačkim skalinama, izvodeći tada popularnu muziku, a 1965. godine, na poziv kompozitora Pera Gotovca, otišao je u Zagreb.
Debitovao je na festivalu
Zagreb 68pjesmom „Celuloidni pajac“, i odmah osvojio prvo mjesto. I sljedeće dvije godine nastupio je na istom festivalu, s pjesmama „Osobenjak“ i „Mačka“, i oba puta je nagrađen. Zatim stižu uspješne „Ponoć“, „Još uvijek ne znam neke važne stvari“, „Kada jednom budeš sama“ sa kojima stiče širu popularnost. Odlazi u Pariz, gdje je živio tri godine i nastupao u ondašnjim kabareima. Ipak, svakog ljeta je boravio u rodnom gradu, gdje je imao svoje čuvene ponoćne nastupe na skalinama. Od 1971. godine počinje saradnju sa
Dubrovačkim ljetnim igrama, piše muziku i nastupa u predstavama...
