“Sve bi to moglo da bude prošlost”, kaže Kit Alverson, šef kancelarije UN-ovog programa za životnu sredinu (UNEP) u Najrobiju. Snježni krov na vrhu Kilimandžara, sa 5895 metara najviše afričke planine, manji je od 2 km², po rezultatima mjerenja dva američka fakulteta iz 2009. Kada su ga mjerili njemački istraživači prije 130 godina bio je deset puta veći.
Osam od izvornih 18 glečera na Keniji, koja je sa 5199 metara druga najveća afrička planina i po kojoj država Kenija nosi ime, već je nestalo. Najveći preostali glečer Luis smanjio se od 1934. godine za 90 odsto u zapremini. Prognoze govore da bi Kilimandžaro i Kenija mogli da ostanu bez leda za samo jednu deceniju.
Planinskim vodičima, poput Kenijca Nikunja Shaha, nisu potrebne satelitske fotografije da bi znali da se snijeg topi.
“Naslage leda se smanjuju pred mojim očima. Osamdesetih i početkom devedesetih, čak 90 odsto hodanja iznad baznih kampova bilo je po snijegu. Sada više ne. Sada hodate po kamenju”, rekao je. Neka od čuda Kenije već su nestala, poput ledenih pećina i smrznutih polja.
Topljenje snijega nije samo estetski gubitak i potencijalna prijetnja turizmu, koji Tanzaniji i Keniji donosi 12 odsto BDP-a. Milioni farmera zavisi od vode sa te dvije planine.
“Kada se glečeri tope, tada zapravo više vode dolazi do polja i poljoprivredi ide bolje. Ali ako glečeri skroz nestanu, farme će se navodnjavati samo kišom, a to je nepouzdano i nedovoljno”, rekao je Alverson. Voda s planina važna je i za krda slonova i drugih životinja koje žive u nacionalnim parkovima ispod Kilimandžara i Kenije. “Kompletan ekosistem mogao bi da bude uništen”, rekao je.
Malo toga se može napraviti za spas glečera ne bude li drastičnog smanjenja emisije ugljen-dioksida u svijetu.
Entuzijasti poput Shaha koji planine smatraju svojim drugim domom nastaviće da se penju, bez obzira ima li snijega ili ne. “To je tužno. Svijet će izgubiti zadivljujuću ljepotu istočnoafričkih planina.
b92
