U trećoj predstavi koju je čuvena beogradska rediteljka uradila na Večernjoj sceni gradskog teatra koji je i dalje bez vlastitih „dasaka koje život znače“, uloge su tumačili Katarina Krek, Dejan Đonović, Ivana Mrvaljević, Dubravka Drakić, Maja Šarenac, Ivona Čović, Branko Ilić, Branka Femić, Sanja Popović, Emir Ćatović, Andrea Mugoša i Darko Bjelobrković. U svedenoj scenografiji koju je uradio Darko Nedeljković, i „običnim“, u potpunosti odgovarajućim kostimima Jelisavete Tatić-Čuturilo, glumački ansambl je poveo publiku kroz bolničke hodnike i sobe, podsjećajući ih na smiješne i tragične trenutke koji se tamo prepliću. Uspjeli su to toliko vjerodostojno, da ih je publika, u skoro punoj sali, više puta nagradila velikim aplauzom tokom i nakon izvođenja drame.
- Ovo je predstava o ženi - ženska predstava - i mislim da je nama muškarcima bila velika čast da smo učestvovali u ovakvom projektu, priči, jednoj tragikomediji, ali – na žalost – nečemu što se stvarno dešava, što nije fantazija pisca, već je oko nas, između nas. Sve su to odnosi koje prepoznajemo na ulici, u bolnici, u porodilištu, u kući, među u prolazu. Prosto, ovo je život – kazao je za Portal Analitika Dejan Đonović, jedan od najdugovječnijih članova glumačkog ansambla Gradskog pozorišta koji se sinoć našao na sceni, i dodao:- Neću da kažem da je pozorište život, ali mi pokušavamo da ga postavimo nekako na scenu da bi ga vidjeli i na nekom drugom, izdvojenom mjestu, sa neke distance, da publika može da prepozna sebe i svoje postupke... Da mu pozorište potvrdi da ono što se dešava u našim životima, u svari, jeste istina. To je ono što je bolno, s jedne strane, a u isto vrijeme je i komično. Vidjeli ste predstavu koja ima elemenata i komedije i tragedije. A to je, u stvari, život.
Đonović je posebno zadovoljstvo izrazio saradnjom sa autorkom teksta Mašović-Nikolić, a posebno sa rediteljkom Stojanović.
- Zaista, raditi sa njom je jedno dragocjeno iskustvo, a ovo je treća predstava koju režira za Gradsko pozorište. Divno je kada glumac ima priliku da radi sa ovako velikim rediteljima kao što je ona. Mi smo zaista ponosni na ovaj komad – zaključio je Đonović.
S posebnim oduševljenjem je i mlada dramaturškinja govorila o onome što je sinoć vidjela u Podgorici.
- Ovo je praizvedba mog prvog dramskog celovečernjeg komada - jer pišem i za decu, ali ne pravim razliku. Jako sam srećna što je tekst ovde našao predivne glumce, a očigledno i publiku. Hvala Alisi na tumačenju i režiji za koju mislim da je ovom komadu dala posebnu dimenziju.
Na pitanje da li misli da će predstava „Hormoni“ naći publiku i moći da zaživi i van Crne Gore, Mašović-Nikolić kaže da svakako može, i ističe:
- Želela bih da u publici bude što više mladih ljudi. Uvek mislimo da su mladi ti koji treba da budu najotvoreniji, najliberalniji. Ali, naša svakidašnjica pokazuje da to nije tako. Zato je ova predstava za njih - prava tema za mlađe ljude.
O aktuelnosti kako dramskog teksta, tako i teme, saglasni su svi koji su radili na novom projektu Gradskog pozorišta. I komična i tragična, drama „Hormoni“ je – bez dileme – sinoć pokrenula podgoričku publiku, istovremeno je zabavljajući i podsjećajući na društvo u kome živi.
Direktorica podgoričkog teatra Ivana Mrvaljević kazala je za naš portal kako je ponosna
što su se obistinile njene pretpostavke o kvalitetu ovog dramskog teksta, koji je prvi put pročitala prije dvije godine, kada je započeo i njen mandat.
- Čuli ste reakciju publike. Zaista mislim da je Gradsko pozorište, a time i Podgorica i Crna Gora, dobila još jednu reprezentativnu predstavu. Vidjeli ste 12 relativno mladih ljudi u predstavi gdje zaista svi imamo nešto da predstavimo. Svako je imao svoj zadatak i prikazao se na najbolji mogući način. Vrlo sam zahvalna rediteljki Alisi Stojanović i na prijedlogu za komad, i na radu.
A rad je, dodaje, bio intenzivan, naporan, sa 60 proba, od kojih je 40 bilo u adekvatnim uslovima.
- Nešto što publici djeluje prirodno, jednostavno i normalno, nešto što prepoznaje iz života – da bi se to postiglo na sceni, potreban je veliki trud. Fenomenalno je to što su i mladi ljudi poput Sanje Popović, Andree Mugoše i Emira Ćatovića dobili priliku da rade sa jednom takvom rediteljkom i na jednom ovakvom komadu, da dobiju ozbiljne uloge, a ne da počnu - što se kaže - od „nošenja tacni“ u pozorištu. To jeste i ideja Gradskog pozorišta: da ljude ovako „bacimo u vatru“. Oni to zaslužuju i zbog škole koju su pohađali, a i zbog našeg glumišta.
Kako su i rediteljka i spisateljica sinoć bile pune lijepih utisak i izuzetno zadovoljne prikazanim na praizvedbi „Hormona“, pitali smo Mrvaljević da li ono što je logičan slijed velikog i kvalitetnog rada – a to su različita gostovanja - mogući slijed i za Gradsko pozorište, s obzirom da je trenutno u nezavidnoj situaciji pošto su u ovu sezonu ušli bez generalnog sponzorstva Crnogorskog Telekoma, ali i ranije obećane prijateljske pomoći nekih drugih velikih kompanija.- Nismo trenutno u nezavidnoj situaciji, nego stalno. Nema nikakve dileme: Gradsko pozorište je stalno na margini kod finansijera. Naš osnivač jeste Glavni grad i tu se podrazumijeva budžet, ali sve druge treba javno da pozovemo - i mecene i sponzore – da postanu društveno odgovorni. Ne očekujemo mi ne znam koje novce i ne znam koja finansijska sredstva... Očekujemo pomoć i dobre namjere spram ovoga što radimo. Već godinama unazad Gradsko pozorište pokazuje da mu treba pažnja. Ako ne ni zbog čega drugog, barem zbog predstava koje raduju ljude; da ne govorimo o tome što taj teatar znači za djecu, za one najmanje. Jasna mi je finansijska situacija, ali javno pozivam: to su minimalna sredstva! Ne govorimo o stotinama hiljada eura. Govorimo o mnogo manje, a nama to mnogo više znači – naglasila je Mrvaljević.
Ona kaže da će se pozorište na čijem je čelu potruditi da sa „Hormonima“ konkurišu za učešće na značajnijim festivalima u regionu.- Mada, situacija je takva da su se mnogi pogasili zbog njihovih, možda i gorih finansijskih situacija nego što je naša, kao što je to slučaj u Srbiji. Naravno da smo otvoreni za pozive, ali beogradska i novosadska pozorišta su u velikoj krizi i ne mogu da nam plate čak ni smještaj. Mi ne možemo da idemo čak ni o svom trošku. Na kraju krajeva, mi nismo „dužni“ da kulturno obogaćujemo neke druge sredine - moramo biti pozvani od strane drugih. Ali, da bi se za nas čulo, vidjelo, da se negdje predstavimo, za to nam trebaju sponzori, mecene. To je jedini put. Još ranije sam rekla da Gradsko pozorište može biti ozbiljan brend Pogorice, u kulturnom smislu. I da Podgorica može itekako da se ponosi onim što ovdje ima, što se ovdje stvorilo, i što tek treba da se stvori. I zato – pomozite – pozvala je Mrvaljević.
Prva repriza „Hormona“ na repertoaru je večeras od 20 časova, u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“.
Ovi „skromni podstanari“ imaće predstojećeg vikenda još jednu premijeru, kada će prvi put na klasičnoj pozorišnoj sceni izvesti koprodukciju „Kinez“, čija je ambijentalna praizvedba upriličena krajem juna u Kotoru, u okviru Kotor Arta.
K.J.
Foto: Gradsko pozorište/Ana Kašćelan
