Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Sve imamo samo zlato fali.
Zemlju je uvijek lakše izdati nego braniti. Kako je znano, kapitulantska jugo-vlada je 1941. godine s prijestolonasljednikom Petrom Karađorđevićem, zbrisala iz zemlje sa aerodruma Kapino Polje u Nikšiću. Primarni teret je bio zlato a sekundarni - njegovi potrošači. Kako je zlato topljeno i liveno u rezidecijalnom krugu dvora na Dedinju s njim su lično raspolagali livci i krivci za kapitulaciju a ne država. Zlatna groznica je bila na prijestolju. Kada su viđeli zlu priliku, Hitlera, krijumčarili su zlato od BG do Ostroga pa iz NK odlećeli sa njim u izdaju. Kako je zlato bilo teže od izdajnika, prijetilo je da će im život uzet prije no ga potroše, ako se aeroplan ne odlijepi od zemlje zbog obilata tereta...
Kad višak udari u glavu: Stoga je bačan višak onoga česa je uvijek manjak. Prvi put je narodu bačano zlato pa ko šta zakuči, jer je bjeguncima izmicalo tlo pod nogama. Izbačivan je i višak izdajnika jer je i s njima avion bio prekrcan. Jednoga (crnogorskog) je zlato ubilo u vazduhu. Sanduk poluga mu se sručio na glavu...ni jaok majko.
Na Kapinom Polju sjatio se narod, ne da podrži izdajnike niti posrnulu državu, no da vide kako najviši dužnosnici pelješe zemlju kojom vladaju. Zlata je bilo na pretek pa se čegrst napravila oko izbačanih poluga. Ta groznica je durala dok se nijesu namirili koliko je ko stigao. Potlje je lokalna vlast prebirala po kuća, kuđ se đede otpadak ali nikad traga, no su i oni krali i krili, pa ko će uapsit sebe. Zakopavali su ga i ukrivali na razne načine u kuće, pod kuće, u izbe i podumijente ...Samo je jedan bio originalan...Ni pod zemlju ni pod kuću, već na ravnu ledinu. U debelu cijev duboko zarivenu u zemlju nakrcao je poluge i za nju veza šarova pa neka neko posumnja ili sune na kerbera. Otolen je vlasnik gricka i struga dok je zida kuću na fasadu i dok svu đecu nije izveo na put. Ostalo mu je i za ukop. Umro je u groznici.
Zlato i nafta u Banjanima: Još je živa priča u NK i okolo njega kako su nakon Drugog svjetskog rata tragali za zlatom i naftom neđe u Banjanima. Neko ih je navuka da ispod tolikog kamena mora da je priroda saranila i neko dobro, po prilici zlato ili naftu. Znatiželja se nije pretvorila u pretragu a i ko da ih opskrbi sredstvima za takvu istragu. Jedan stariji Banjanin od prezimena koje je i danas (pre)poznato preuzeo je odgovornost: „Ajte otolen momčadi, da iđe išta ima moji bi ga sinovi davno našli, pošto ni pod kamen od njih ništa ostat ne može“.
Tako je okončan banjanski eldorado po kratkom postupku bez ikakvih eksperata, prije više od pola vijeka, a neki novi klinci su se uždili u pamet da se opet oprovaju. Štampa unosi groznicu u grozna vremena. Ubija u pojam s predumišljajem. Samo što CG ne protoči od nafte i gasa. Da smo samo kaplju suludniji viknuli bi iz grla bijela “evo sreće za sve Crnogorce“.
Crnogorci američka zlatna groznica: Imam u kući neke tragove zlatne groznice sa tuđe teritorije. Krajem XIX i početkom XX vijeka Crnogorci su kidisali u Ameriku da obiduod groznice zlatne.
No, neinformisani ka vazda, kad su tamo prispjeli, rudnici su prilično zapragli. Đed nam je ostavio za internu upotrebu priču o crnogorskom potkradanju vlasnika na zapadnoj obali đe je još bilo zlata. Kad bi intrali kakvu zlatnu žilu strugali bi je kradom od nadzora i taj prah istresali u kosu a pod kapom ga krijumčarili. Na izlasku iz rudnika pretresani su do jaja ali im pod kapu nijesu zavirivali. Tako se đed, ka mnozina odavde, dokazivao u podzemlju rijući s crncima utrobu pečene Kalifornije - „i jedni crni i drugi crni“. Đed je od tog praha, ali više od teškoga rada, kupovao krševita brda i dolove po Katunskoj nahiji misleći da je jedino tamo Crna Gora na sigurnom. Kad su istrijebili rudnike od svakog bogatsta, đed je amerikansko putešestvije završio na ledu, ka lovac na krzna u polarnom krugu, smrznute Aljaske. Bio je prvi traper od Crne Gore, iz Pješivaca, đe kami išta drugo rodit može do smokva ako je kiša ne pregrabi. Gradio je put Nikšić-Podgorica, Carev most-najveći kameni u taj vakat na Balkanu, Knjažev dvor u NK i Saborni-spomen hram oslobodiocima u Veljem ratu. Povrh svega, ka majstor od kamena zamirita je nagradu u Italiji. Od stanca je isklesao teške verige a da mu se nijedna karika ne otkine. Ostale su tamo za primjer. Međutim ta mu licenca u Americi nije valjala. Tamo je sve davno ozidano. Ameriku je zahvatila čelična groznica u građevinarstvu u koju se đed nije smio ni umio upuštit.
Imanje je zlato: Crnogorci su se na svaki način dovijali da zakuče dolar. Dr Džon Plamenac pokazao mi je svojevremeno, u San Francisku, bilding na Korzu di Kristofero Kolumbo đe su Crnogorci ortački držali burdelj. Taj javni stan za ljubav bio je poznat i po čestim tučama koje su uzrokovali vlasnici i korisnici usluga. Crnogorci su branili javnu kuću ka zlatnu groznicu. Nepun vijek poslije toga, po CG su se posukale javne žene za poslovnu pratnju ali javna kuća nikad nije utemeljena. Postala je kuća putujuća. Nikad na istom mjestu a stalno radi. Stalno se priča kako se Crnogorci teško mijenjaju...Ali, za pare - navičas. I u bojevanju su se promijenili. Ubijaju (se) u miru - za pare ili zbog njih. (Zbog žena nijesam čuo da je iko ikoga ogreba a kamoli pośeka.) Napredovali smo ka ikad. Ubijanje dok trepneš i u život i u pojam. Smiču se ka koze u jedan zeman. Dojada bi bilo da smo Kinezi pa nam se ništa poznat neće. Groznica, groznija od zlatne.
Ni đeci se više ne tumače poslovice; Imanje je zlato, Znanje je zlato ...Ćutanje je zlato...Ova zadnja je mnoge obogatila!Ćutali su o(ne)znanju dok se nijesu dokopali zvanja...a onda je krenula groznica imanja bez znanja. O neznanju pišu nemilosrdno novinari koji upravo nemaju ono što progone! Crnogorsko novinarstvo od temelja nije struka no fela (o)srednjaka. Akademici, profesori univerziteta, političari visokog ranga, razgovaraju s takvima. Ispovijedaju im se solidarno dijeleći neznanje, jer ima i akademika bez diplome, ili s diplomom naprečac. Otuda nam je stigla i poslednja informacija da se i osnovno obrazovanje stiječe očas za pare. Od pionira do doktora nauka isti postupak. Uputno bi bilo zaviriti i u obdaništa jer ko zna što đečina čine kad ih odrasli navode na ovakve zločine s diplomama. Opšta groznica od neznanja! ...Država o svemu ćuti. U ćutanju je zlato.
P.S. Neznalci su, u Crnoj Gori, pozlatili tuđe hramove a crnogorske porđali. No o toj groznici grozne novine ne pišu. Nema veće izdaje od neznanja.
