Iako se može reći da su Podgoričani svoje mišljenje o Slavoljubu Stijepoviću iznijeli (ne)zaokruživanjem listića, nade i očekivanja su nešto drugo.
Obnavljanje autobuske linije prema Piperima, ulaganje u prigradska naselja a ne samo u centar grada, ali i u okolna sela („Od čega građani žive nego od sela?) i gradske opštine, smanjenje zakupa za pijačne tezge i, naravno „ zatvoreni bazen“, dio su želja Podgoričana i onih koji su je izabrali za mjesto života i rada.
Naravno, nije nam strano da o ljudima sudimo po intuiciji.

„Čovjek koji ide sa pratnjom i koga prati policija djeluje mi kao neko ko se boji da izađe na ulicu. Evo na primjer, predsjednik Vujanović, potpuno je normalan čovjek, šeta ulicom i javlja se svakome. Takav nam treba i gradonačelnik“, smatra Kankaraš.
Stijepovićevom prethodniku dr Miomiru Mugoši, zamjera što nije mnogo komunicirao sa građanima.
„Poručujem mu da ne radi ono što je radio njegov prethodnik. Kao sportista, očekujem izgradnju novih sportskih objekata, prvenstveno jednog zatvorenog bazena. Nadam se da će novi gradonačelnik više vremena posvetiti građanima, i održati predizborno obećanje da će otvoriti kancelariju za odnose sa građanima.

Sagovornik Portala Analitika uzda se u Stijepovića da će više ulagati u gradske opštine nego što je to činio njegov prethodnik.
„Što je građanin iz grada ako nema seljaka? Seljak drži gospodu. Sve što se jede dolazi sa sela. Nisu za džabe rekli - ako je siromašan seljak, tek je građanin jadan“, slikovito objašnjava Nikčević dok sjedi u jednom od podgoričkih kafića.
„Gradska opština koja ima više od 10 hiljada stanovnika mora imati makar jednu srednju mješovitu školu. Zar nije tako?“ No, za najveći problem svoje generacije Nikčević smatra nezaposlenost.
„Da znamo da nas čeka siguran posao ili makar šansa za zaposlenje, svi bi u roku završavali fakultete ili bi makar težili da što prije završe. Ovako, sjedimo i pijemo kafu, nogu preko noge. Ionako čekamo na Birou za zapošljavanje. U periodu u kome treba da se čovjeku dešavaju najbolje stvari, mi samo sjedimo i prepričavamo. Maštamo. A što drugo da radimo?“ zaključuje Nikčević koji je pred fakultetskom diplomom.
I on je stava da bi novi gradonačelnik trebalo više da ulaže u sport i nauku, navodeći da je prethodnik gradonačelnik uradio dosta za jezgro grada, a da Stijepović sada treba da gradi „okolo“.

„Ljeti se kupamo u moru. Kada sam u Budvi idem i zimi na bazen, tako da mi to ovdje fali“, kaže Radunović.
I za bilborde kojiih ima previše po Podgorici, dvije buduće doktorke stomatologije smatraju da bi one prevelike trebalo ukloniti, jer ruže ulice i utisak o gradu.


„Valjalo bi da nam smanji cijene zakupa tezgi. Previše je 300 eura. Očekujem da će ispuniti ono što je obećao u predizbornoj kampanji“, kaže sagovornica Portala Analitika.

„O njemu sve najbolje. Pristupačan je, fin, voli da pomogne, prosto narodski čovjek, upravo ono što nama treba. Mislim da bi trebalo da se ispune obećanja koja su data i da budemo svi zadovoljni. Očekujem više radnih mjesta, da se omladina zaposli“, nada se Mugoša.

Miroslav Popović živi na Koniku, ali je rodom iz Pipera. Bivšem gradonačelniku najviše zamjera što je za njegovog mandata ukinut prevoz za njegovo rodno mjesto, te se tako oni koji žele ne mogu baviti poljoprivredom na đedovini.
„I gradski prevoz je očajan. Ja živim na Koniku i mislim da u Evropi nema tako loših autobusa. Higijena je očajna, ne može se sjesti na sjedišta jer su pocijepana. Realna cijena karte bi trebalo da bude 40 centi. A što je gradska uprava uradila – zabranila divlje taksiste, koje je najvjerovatnije država ostavila bez posla, oborili cijenu karte dok se nisu riješili taksista i zatim prevoznici povećali cijenu karte“, priča Popović.
Nije samo gradski prevoz ono što muči ovog mladog Podgoričana, tu su i ulice koje su kako kaže „katastrofa“. „Kad pada kiša, ne može se hodati neasfaltiranim ulicama na Koniku kolike su bare“.
I on je nezadovoljan trenutnim položajem mladih u Podgorici koji po njegovom mišljenju nemaju budućnost, jer teško dolaze do posla.
Što bi njegov drug, Ivan Nikčević, kazao, opet „narodskim jezikom“:
„Poručujem mu da manje uzima za sebe, greota je da ja uzmem mrvicu, a njemu da ostane kolač. Nije ljudski!“
K. ĆETKOVIĆ