Direktor Uprave za šume Crne Gore Radoš Šućur kazao je da su štete na šumama prouzrokovane požarima iz 2012. godine mnogo manje od prognoziranih i da će prema podacima kojima Uprava raspolaže opožarene drvne mase biti manje od 350.000 kubika, koliko je prvobitno bilo procijenjeno.
„ Crnogorskoj javnosti je poznato da su požari 2012. godine opustošili jedan veliki dio šumskog bogatstva Crne Gore. Međutim, ono što je dobro jeste da mi na osnovu Plana sanacije radimo sanaciju požarišta i sada se svako stablo broji, doznačuje i koristi se onoliko koliko može da se koristi. U Pljevljima je u nekoliko gazdinskih jedinica bilo procijenjeno da ima oko 40.000 kubika opožarene mase, koja će se takođe iskoristiti. Međutim, podatak govori da tu nije bilo toliko opožarene mase, već da se ona kreće oko 17.000 kubika. Prema tome, na osnovu podataka koje mi koristimo ne vjerujem da će procjena koja je bila na 350.000 kubika opožarene mase uopšte doći i do 200.000 kubika. To znači da štete neće biti onolike kolike su procijenjivane, a to je jedna dobra vijest“, istakao je Šućur.
On dalje navodi da je trenutno stanje šuma u Crnoj Gori odlično, ali dodaje da ga brine praksa iz prethodnih godina koja se tiče sječe drveća.
„ Kada je izvršena nacionalna inventura šuma izrazio sam sumnju u te podatke, iz razloga što je rečeno da se u Crnoj Gori godišnje umjesto 1,4 miliona kubika može sjeći 2.800.000 kubika. To je podatak koji me i ohrabruje i zabrinjava. Ohrabruje me jer su crnogorske šume dobre, ali me zabrinjava jer praksa iz prethodnih godina, otakad sam ja u Upravi za šume, kaže da se ne pronađe onoliko šume koliko je navedeno u podacima“, objašnjava Šućur.
Kada je u pitanju pošumljavanje, Šućur napominje da Uprava za šume nikada nije uvezla nijednu sadnicu, već da koristi sadnice koje se pripremaju na ovim prostorima, jer, kako kaže, one bolje nastavljaju svoj život u šumi. Uprava ima svoje rasadnike, a sadnice se nabavljaju i od domaćih dobavljača. Ipak, Šućur ističe da je najveći problem u tome što je budžet Uprave po tom osnovu u poslednjih nekoliko godina značajno pao.
„ Nekada smo kupovali po 1.200.000 sadnica, a sada nemamo sredstava za kupovinu. Međutim, u zadnjih par mjeseci se vraćamo starom sistemu i mislim da će i u državnom budžetu biti više sredstava za tu namjenu. Mi ćemo kupiti još sadnica i sa onim što mi proizvodimo doći ćemo do 1,5-2 miliona sadnica godišnje. Tu je prenaglašena i uloga vještačke sadnje. Priroda je najbolji rasadnik. U preko 95 odsto slučajeva u pitanju je prirodna obnova. Više treba da se pozabavimo time da pomognemo prirodu da ona to radi, a ovo što mi možemo da posadimo neka bude dodatna stvar koja će pomoći crnogorskim šumama“, poručuje direktor Uprave za šume.
Uprava svake godine pravi progrma rada, u kojem na osnovu izvođačkih projekata vrlo precizno navodi koliko ima šume za sječu, kaže Šućur i podvlači da je prema procjeni Uprave realno da se u crnogorskim šumama eksploatiše između 500 i 700 hiljada kubika šume, a da se pritom ne naruši njen kvalitet. On naglašava da se u poslednje vrijeme pojavljuju novi proizvodi koji koriste niskokvalitetne šume, a kako kaže, to je velika šansa Crne Gore da šume ostanu još bolje i da se koriste bolje nego do sada.
„ Stalno pominjem primjer Nikšića. Ne možemo mi Nikšićane natjerati da koriste pelete, jer ih nema, cijena im nije odgovarajuća i oni nemaju peći za pelete. Treba stvoriti prvo uslove da se nabave peći koje koriste pelete, da se otpad iz šume koristi za pravljenje peleta i da banke i fondovi podrže te projekte i da pređemo na novi način korišćenja šuma. Ljudi se moraju grijati na nečemu. Sada je to drvo, ali ima mogućnosti da se i tu stanje popravi“, jasan je Šućur.
Direktor Uprave za šume dalje kaže da se proizvodi od drveta moraju više koristiti u našoj zemlji.
„ Uzeo sam podatke koji kažu da se 2012. godine izvezlo oko 80.000 kubika šumske građe, a priličan dio toga je iz privatnih šuma. Ne možemo ići u Evropu i zabraniti da neko izvozi balvane. Model kako da do toga ne dođe je potpuno druge prirode. Moramo organizovati odgovarajuću proizvodnju koja bi se trošila u Crnoj Gori - da prozori i stolovi u školama budu iz naših šuma. Ovdje u mojoj kancelariji se nalazi garnitura koju je „Javorak“ iz Nikšića napravio prije 30 godina. Problem je što tih garnitura nema više. Moramo proizvoditi u Crnoj Gori i koristiti veći dio toga u zemlji. Međutim, ukoliko postoji kvalitet da se to izveze, to je model kako zadržati šumsko blago u Crnoj Gori kao proizvod. Ne smijemo to raditi administrativnim mjerama, jer onda ne bi mogli biti dio Evrope“, izjavio je Šućur.
Najviše o čemu se priča u zadnjih pola godine su upravo dugovanja koncesionara Upravi za šume, a prema njegovim riječima, dug koji se pominje od oko pet miliona eura je netačan.
„ Od tih pet miliona, najmanje preko četiri miliona su dugovi firmi koje su nekada postojale i taj dug se vodi negdje u papirima i to uopšte nije realan dug. To nije dug koncesionara prema Upravi za šume. Dug koncesionara se kreće otprilike oko 700.000 eura prosječno i to je pravi i realni dug. Postoje i neka zaostala dugovanja propalih preduzeća koja su se bavila drvopreradom prije nekoliko godina i sada se ta dugovanja vode kao dugovanja koncesionara. Pominjem primjer „Gornjeg Ibra“, korporacije „Velimir Jakić“, koja nema nikakve veze sa „Vektrom Jakić“. Tih nekoliko preduzeća koja praktično više ne postoje duguju, pod znacima navoda oko četiri miliona eura državi, a to nema baš nikakve veze sa Upravom za šume, odnosno sa državom“, objašnjava Radoš Šućur.
Prema njegovim riječima, drvoprerada u Crnoj Gori, kada je u pitanju kvalitet proizvoda je na veoma niskom nivou. Postoji velika mogućnost da se to popravi i u tom slučaju će se koristiti manje šume, a biće više kvalitetnih proizvoda. Međutim, kaže on, nikako ne smijemo zanemariti i neke druge funkcije šuma.
„ Socijlna funkcija, odnosno funkcija povratka stanovništva na sela. Šume su tu mnogo značajan faktor. Turizam ne smije nikako da bude izostavljen iz ove priče. Ne mogu da zamislim Kolašin ili Žabljak bez šume. Razvijati turizam bez šuma je nemoguće. Jedan projekat koji je rađen kada je u pitanju šumarstvo, a koji je nažalost prekinut, je te stvari dosta prezentirao. Mislim da se u narednom periodu sve može popraviti i da će Uprava za šume, ali i svi ostali odgovoriti tim obavezama, kaže Sućur i dodaje da više voli da se šuma „iskoristi turistički i socijalno, nego kao balvan“.
Direktor Uprave za šume se dotakao i ugovora o koncesijama sa kompanijom „Vektra Jakić“ koji je potpisan na 30 godina. On navodi da se u startu sam pojam koncesija pogrešno tumači u Crnoj Gori.
„ Koncesija nije cijena koju će država dobiti od koncesionara. Pod koncesijom se smatraju i svi ostali benefiti koje država ima i zato je taj ugovor potpisan na 30 godina. Tu su u pitanju velike investicije i država od toga ima korist. Takođe, država ima korist od radnika, kooperanata, proizvoda. Sve to je cilj te koncesije, odnosno tog ugovora sa „Vektrom Jakić“. To su koristi koje se mjere decenijama, a ne nikako neka dnevna uplata“ , naglašava Šućur.
Kada je u pitanju iskorišćena šuma „Vektra Jakić“ nema dug prema državi, jer ona prethodnih godina nije iskoristila 140.000 kubika godišnje definisanih po ugovoru, kaže Šućur i navodi da se nada da će narednih godina kada proizvodnja krene punim kapacitetom, ovo što imaju pljevaljske šume biti malo, pa će „Vektra Jakić“ morati iz regiona da zahvata određene količine šume da bi radila 100 odsto.
„Vektra Jakić“ mora biti nosilac razvoja drvoprerade u Crnoj Gori, jasno poručuje Šućur.
„ Ako se uloži 70-80 miliona u opremu koja je visokokvalitetna, ona mora biti nosilac te priče. Imamo još nekoliko preduzeća u Crnoj Gori koja dobro obavljaju posao na osnovu ugovora koji su oni sklopili prije sedam godina. Ima takođe i onih koji su propali. Mislim da će drvoprerada u narednim godinama da napreduje. Uostalom i mjesečni rezultati koje objavljuje Monstat su između četiri i deset odsto bolji nego prošle godine. Uz kvalitetno održavanje šume i proizvođači će napredovati“, zaključio je Radoš Šućur.
