Producent festivala i direktor Crnogorskog narodnog pozorišta Janko Ljumović biranim riječima se obratio dobitnicama:
- Ne samo što vjerujem da žene mogu spasiti svijet, već spašavaju i umjetnost – kazao je on i dodao:

Predstavljajući laureate i obrazloženja, predsjednica žirija Liljana Mazova istakla je da su o nagradama odlučivali „iskusni pozorišni znalci festivala i žiriranja“ (Laslo Vegel - Srbija, Darko Lukić - Hrvatska, Blaž Lukan - Slovenija i Mirko Vlahović - Crna Gora), koji su donijeli jednoglasne odluke.
- Prvo moram reći da sve što je lijepo – kratko traje. A sada o dobitnicima. Nagrada za autorsko ostvarenje u Selekciji Plus dodjeljuje se glumcu Ivu Banu za ulogu Sira u predstavi „Garderober“ po tekstu Ronalda Harvuda, u režiji Veljka Mićunovića i izvedbi Drame Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora. Ivo Ban je ulogu velikog glumca u trenutku krize odigrao suptilno, uspješno predvodeći cijeli ansambl i slijedeći ideju reditelja. Nagrada za autorsko ostvarenje u Selekciji Off dodjeljuje se koreografkinjama Tamari Vujošević - Mandić i Slavki Nelević za koreografska rješenja u projektu „Ići kroz…“ Baletske trupe Ballo iz Podgorice. Koreografkinje su razvile vrlo različita plesna izražajna sredstva i pokazale sve mogućnosti mladog ansambla – navela je Mazova.

Tomaž Grom nagrađen je za zvučne kompozicije u predstavi „Opera za tri groša“ Bertolda Brehta i Kurta Vajla, u režiji Tomija Janežiča i koprodukciji Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ sa Cetinja i Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, kao autor-saradnik „za kreativnu kompoziciju zvuka u predstavi na različitim nivoima cijele izvedbe“.
Za rad na istoj predstavi nagrađen je Boris Isaković za najbolju mušku ulogu – lik Džonatana Džeremaje Pičama, „koji je bio vezivno tkivo cijele predstave u stalnoj interakciji sa publikom i sa svim stvaraocima predstave“. Konačno, „Opera za tri groša“ je obezbijedila nagradu za najbolju režiju Tomiju Janežiču koji je „vrlo različitim kritički angažovanim rediteljskim postupcima pristupio Brehtovom tekstu a publiku učinio aktivnim sudionikom izvedbe“.
Iako su ove tri značajne nagrade otišle u ruke „gostiju“ u crnogorskim predstavama, kao što je Ljumović kazao – žene spašavaju (i) umjetnost. Barem kada je riječ o pozorištu u Crnoj Gori.
Ana Vučković je tumačila najbolju epizodnu ulogu, kao Đilasova žena u predstavi „Everyman Đilas“ po tekstu i u režiji Radmile Vojvodić, a u izvedbi CNP-a. Žiri je u obrazloženju naveo da je „svedenim izražajnim sredstvima izborila zapažen prostor među brojnim glumačkim ostvarenjima u predstavi“.
- Ovo je prva nagrada otkad se bavim profesionalno pozorištem. Jeste, srećna sam. Sada to treba dalje da pravdam – kazala je glumica koja je već bila dio glumačkog ansambla u „Ribarskim svađama“, „Providenci“, „Nobelovcima“, „Tri sestre“.
Za mladu umjetnicu svakako je dodatan podstrek što je ovakvu nagradu dobila u izuzetno velikoj konkurenciji kako crnogorskih, tako i glumica iz regiona.
- Ne znam što je doprinijelo da ja dobijem nagradu. Ja se samo bavim glumom iskreno i do kraja. I mislim da je to ključ... Nisam još ni svjesna što će biti. Idem dalje i nadam se najboljem – kazala je, prilično zbunjeno, najbolja epizodistkinja Bijenala crnogorskog teatra 2014.

- Lijepo je kada ti među svojima kažu „Bravo“. Nekako je najlakše kada odeš i stranci se iznenade, jer te vide po prvi ili drugi put - nisi svakidašnji, nisi iz njihovog podneblja. A kada si ovdje, kod kuće, i daju ti nagradu - to je za mene satisfakcija, prije svega. I nagrada jeste dokaz da se neki trud isplati, čak i kod nas. Ne znam je li teže u matičnoj kući igrati raznorodne uloge, ali meni je dobro. Svakome je dobro da mijanja posao, da ga ne obavlja na isti način. Tako se „širiš“, kao neka lepeza, a satisfakcija je čak i u tome – kazala je Vukčević za Portal Analitika.

- Autorka je na inspiraciji klasičnog dramskog modela everymana sagradila savremeni tekst, koji se bavi važnim društvenim i političkim dilemama novije istorije. Predstava „Everyman Đilas“ je složeno umjetničko djelo u kojem su čvrsto povezani svi elementi teatarskog izraza i ostvaruje snažnu emocionalnu komunikaciju sa publikom – naveo je žiri i obrazoloženju nagrada.
- Savremena drama postaje u crnogorskom teatarskom prostoru stvarnost i tome doprinosi ne samo izuzetan mar nacionalnog teatra prema novoj, savremenoj drami, nego svakako i naš Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju i studije dramaturgije. Već imamo i mlada imena koja su se okušala na velikoj sceni CNP-a, što je opšte zadovljstvo – kazala je Vojvodić za Portal Analitika.
U Crnoj Gori, ali i regionu, odavno prepoznata kao autorka drama koje „pomijeraju granice“, Vojvodić je u nagrađenom tekstu predstavila svu kompleksnost centralnog lika Milovana Đilasa.
- Pišem tekstove i tematizujem svoje motivacije za pozorišnu režiju. Zato je ovo za mene izuzetno draga nagrada, jer je kruna jednog ozbiljnog rada - ne samo na fikcioniranju jedne istorijeske građe, nego je zadovljstvo da persona Milovana Đilasa, koja intrigira političku javnost, danas može biti izuzetno kontekstualizovana u naše aktuelne političke teme, da je dobila na javnosti, dobila potvrdu tog izuzetnog političkog oreola. S druge strane, nagrađen je veliki, ozbiljan trud – i moj, i teatra – jednog izuzetno složenog rada sa ansamblom, kroz potvrdu za najbolju predstavu. Iako se odavno već ne radujem nagradama s euforijom – kako to može da se čuje iz usta Ane Vučković koja je u neobičnoj radosti – nagrade jesu potvrde i satisfakcija radu koji uložite – zaključuje Vojvodić.
K.J.
Foto: CNP/Duško Miljanić