Na izložbi simboličnog naziva „Kidz“, glavna tema su, naravno – djeca. Uz njih, ponavlja se motiv manjih dimenzija, poput serijske štampe. Na pitanje kakva veza na njenim radovima postoji između dječijeg lika i serijske štampe, ona odgovara:
- Ta štampa je više kao pozadina, da da neku veselost, jer su to uglavnom neki cvjetni motivi, veseli motivi, kiša... nešto čime se djeca igraju.
Radovi Vujović, nastali kombinovanom tehnikom, tematski i tehnički se nadovezuju na njen stvaralački opus započet još na studijama.- Ovakvim portretima bavim se još od studija, a paralelno sam radila i pejzaž, u nekim eksperimentalnim izrazima. Posljednje dvije godine prevladao je portret - bliži je meni, to su moja osjećanja, nešto što želim... Nekako smo svi sputani presijama, svakodnevnim obavezama i rijetko nalazimo vremena da uživamo u nekim jednostavnim stvarima. Djeca su ta paralela koju povlačim sa naivnošću i uživanjem u sitnicama.
Rođena Podgoričanka, koja je 2009. godine diplomirala slikarstvo na cetinjskom FDU, tek je četvrti put samostalno predstavila svoje slike. Nakon premijerne izložbe u Galeriji „Spinnaker“ u Herceg Novom 2010, izlagala je još u kotorskom kafeu „Marinaio“ i podgoričkom „Blues Baru“.
- Izlažem kao član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore na tradicionalnim izložbama od 2010. godine. Nekako starije kolege i profesori koji su ime, uvijek imaju prednost u odnosu na nas mlađe. Ali, postoji dosta kvalitetnih mladih umjetnika koji imaju šta da kažu, a i dalje ne uvijek dolaze do izražaja... U galerijskom prostoru je jako teško dobiti mjesto i dugo se čeka, a ove izložbe u kafićima mogu da se ugovore najkasnije u mjesec dana. Jer, mi mlađi, bez obzira na situaciju i nedostatak materijalnih i prostornih mogućnosti, i dalje imamo neki elan i trudimo se svaki put da probamo nešto novo. U procesu konstantnog traženja nečeg novog, taj „kafanski ambijent“ je najbliži nama i najbrže se dolazi do termina izlaganja. I – nakon toga već kreće neka nova priča, nešto drugačije, produbljeno... Mada, mislim da mladi umjetnici i dalje ne žele da se previše ponavljaju, nego gledaju prema nečemu novom, gledaju strane autore. To i dalje nije nešto što je priznato kod nas, jer se pretežno teži „klasici“. Tako na kombinovane medije svi gledaju s podozrenjem.Na pitanje što je ova izložba pokrenula u njoj i što kod nje se sad „novo rađa“, Vujović odgovara:
- Nove teme? Vidjećemo. Za sada je portret, a možda opet bude pejzaž, ali u izmijenjenom obliku. To su vječne teme koje ne umiru, samo se, kroz metamorfozu i vrijeme koje proživljavamo, one definišu i mijenjaju – zaključuje mlada umjetnica za Portal Analitika.
