"Optimizam je pozitivan osjećaj po pitanju budućnosti, samopouzdanje i vjera kako će sve biti u najboljem redu", kaže doktorica Kristin Karter sa Univerziteta u Kaliforniji, autorka knjige "Raising Happiness: 10 Simple Steps for More Joyful Kids and Happier Parents".
Dobra doza samopouzdanja i vjere optimiste navodi da sve brige vide kao kratkotrajnu kočnicu. Na primjer, kada neki od prijatelja optimiste ne želi da sedi sa njim u autobusu, optimista će pomisliti kako taj drugar samo želi da malo popriča sa drugim drugarom, koji - igrom slučaja - sjedi malo dalje.
"Optimisti nemaju velika objašnjenja za male stvari, ne prave od muve slona", kaže doktor Tamar Čenski, psiholog iz Filadelfije.
"Kada nešto krene nizbrdo, dijete pesimista će pomisliti kako će tada sve krenuti istim putem, i da je najvjerovatnije ono uradilo nešto što je samo bilo uslov nekog takvog slijeda loših događaja", smatra Čenski.
Što se tiče primjera iz autobusa - dijete pesimista bi sigurno pomislilo kako ga prijatelj ne voli, mrzi, kako misli da je dosadan, i da zbog toga niko nikada neće ni željeti da se druži s njim.
Kao što možda i znate, optimizam je (kao i pesimizam) nešto što je dijete u prilici da nauči, što znači da mu nije urođeno. To znači da možete osmisliti kako da naučite svog mališana optimizmu, i da svakodnevno vježbate s njim.
Kako vaspitavamo srećne ljude: bijeli vitez, menadžer, crni jastreb ili helikopter roditeljstvo...
Čenski preporučuje roditeljima da vode računa o reakcijama koje mogu naučiti i navesti dijete na "sve ili ništa" razmišljanje, poput "ovako nešto se uvijek dogodi" ili "ništa ne radim kako treba". Umjesto toga, on predstavlja "ponekad su moji prijatelji fini prema meni" ili "ponekad naš tim i pobijedi". Čak je nekim pacijentima dao za zadatak da nacrtaju "ponekad" kao posudicu soli, kako bi taj crtež postao šaljivi podsjetnik na ovaj "dodatak".
Takođe, ako je dijete uznemireno zbog loših ocjena, prvi korak bi bio razumijevanje da ga te ocjene muče.
"Ono što najčešće govorim djeci je 'čujem te, razumijem te' ", kaže pedijatar Lin Keni. Naučite dijete da se nosi sa stvarima koje mu se događaju a koje mu se ne dopadaju. Podijelite parče papira na dva dijela. Na jednoj strani napišite (na primjer) "loše ocjene" a na drugoj "potrebno je mnogo truda za dobre ocjene, ali jak sam, i uspjeću". Pokažite mu čari motivacije. Sa druge strane, nemojte često dolaziti u situaciju da izgovarate "odlična ocjena, kako si pametan!" jer dijete može da stekne utisak da je pametno samo kada ima odlične ocjene, te će biti pod stresom od želje da ih apsolutno uvijek i ima, iz straha da vas ne razočara ili da se ne naljutite.
Vodite dnevnik sreće: Trudite se da svakodnevno razgovarate s djetetom na temu "da možeš da uradiš bilo šta, šta bi to bilo?"
"Ovdje nije u pitanju realnost", kaže doktorica Karter i dodaje kako je stvar u "jednostavno razmišljanju, i sanjarenju o budućnosti. Svaki put kada se dijete bavi takvim temama ono, zapravo, vježba optimizam".
Na kraju, uz osjećaj sreće takvog jednog sanjarenja, vjerovatno će samo sebi dati "vjetar u leđa" uz pomoć kog će svoje snove i ispuniti.
"Djeca koja su još u predškolskim ustanovama često postavljaju pitanja o tome šta ljude iz njihovog okruženja čini srećnim a šta tužnim. Nikada neće pitati zašto su ljudi srećni, ili tužni", kaže doktorica Kristin Lagatuta.
Zato bi bilo dobro da vodite dnevnik sreće. Skrenite im pažnju, i navedite ih da razmišljaju o tome šta je njih nasmijalo u jednom danu. To što će spoznati razlog svoje sreće može im pomoći da kreiraju pozitivna očekivanja. U ovom dnevniku takođe možete zapisivati i datume veselih momenata, poput posjete babi i đedu, ne dozvolite da vaše dijete pamti samo datume kada je trebalo da idete kod zubara, ili na šišanje.
Potrudite se zajedno sa svojim djetetom, i stvorite pozitivno okruženje u kom ćete uživati.
"To je kao kada učite novi jezik. Neki to brzo obave, nekima treba malo više vremena, ali svako uspije", rekla je optimistično doktorica Karter.
Izvor: lovesensa.rs; minimagazin.info
