Sklanjajući se od ratnog vihora u Bosni i Hercegovini, trojica Vahidinih sinova,Husein, Zaim i Midhad, su se sa svojim porodicama sklonili u Crnu Goru, ali su ih, zajedno sa više od stotinu bosanskih izbjeglica, ubrzo uhapsili policajci u Herceg Novom i predali Karadžićevim vlastima. Braća Rikalo su potom sprovedena u Kazneno popravni dom u Foči, od kada im se gubio svaki trag.
Starica Vahida je godinama tragala za sudbinom svojih sinova, no tek su početkom maja ove godine posmrtni ostaci njenog sina Zaima identifikovani u forenzičkom centru Visoko kod Sarajeva. Tu su smješteni još 2003. godine, nakon što su pronađeni u masovnoj grobnici Mrežice kod Miljevine, opština Foča. Trebalo je da prođe punih jedanaest godina da se uz pomoć DNK sazna o kome je riječ.
Vahida Rikalo je sahranjena pored svog sina Zaima. Bila je prisutna kada su crnogorski policajci odveli u smrt njene sinova, baš kao i njena kćerka Elvira. Kao što je poznato, Elvira Rikalo je kao vođu hapsitelja njene braće označila inspektora policije iz Herceg Novog, Slobodana Pejovića. "Te krvave oči nikada neću zaboraviti", posvjedočila je Elvira u dokumentarnom filmu Šekija Radončića"Heroj našeg doba", govoreći o Pejoviću.
Crnogorsko tužilaštvo je ovih dana obznanilo da je – navodno u nedostatku dokaza - arhiviralo krivičnu prijavu protiv Slobodana Pejovića za učešđće u tom zločinu koju je podnio Šeki Radončić, poznati publicista i autor dva filma o deportacijama 1992. godine.
Učesnici dokumentarnog filma „Heroj našeg doba“ su pred crnogorskim tužiocima svjedočili o ulozi crnogorskih policijaca i samog Pejovića u lovu na Bošnjake i brutalnom hapšenju proljeća 1992. godine. .
U jučerašnjem razgovoru za dnevni list „Dan“ Radončić je istakao da je javno zatražio od crnogorskog tužilaštva da mu dostavi zvaničan odgovor na njegovu krivičnu prijavu, na što je po zakonu obavezno, kako bi se, kako je rekao, stekli i formalni uslovi da Slobodana Pejovića on i porodice deportovanih procesuiraju Tužilaštvu za ratne zločine u BiH.
