Ona je dodala da je za nju bilo izazovno da igra ulogu osobe za koju je vezuje jedino ogromna energija. U Julijinom slučaju ona je usmjerena na pozitivne stvari, dok je Žaklina u filmu usmjerava ka najboljoj drugarici Danici (Anđela Mićanović) - i to u vidu zavisti i ljubomore - jer nikada nije imala ljubav kakvu je imala Danica. Na kraju filma ona ipak pokazuje da je čovjek time što se pokaje zbog svojih postupaka i zatraži oproštaj. Julija to smatra veoma značajnom porukom mlađim generacijama, koje su posljednje vrijeme preplavljene agresivnim ponašanjem i željom da što prije iz djetinjstva preskoče u svijet odraslih.
- Uloga Žakline je kompleksna. Čula sam par komentara da je ispala kao karikatura, ali ja ću vam reći da je rađena prema uzoru na stvarni lik. Ta djevojka zaista postoji. Ona je na neki način kritika današnjim generacijama. Jedan divni novinar je pomenuo da je ona tragedija današnjih generacija. I, jeste - tragedija. Način na koji je urađen lik, sa tim dijalektima, energijom koja je pretjerana, sa potenciranjem da Danicu pretvori u sebe, iz kako na kraju vidimo, njene ljubomore zbog toga što ništa u životu nije imala od toga što je imala Danica - a to je prvenstveno ljubav - već je uvijek lakšim putevima dolazila do onoga što želi - kazala je Julija za Portal Analitika i pojasnila:
- Okrenite se malo oko sebe, pođite do Gimnazije i drugih škola, vi ćete naći te djevojke. Ništa to nije čudno. Toliko je agresije u tim srednjoškolskim generacijama i par godina nakon tog uzrasta, tako da je Žaklina, prvenstveno, kritika na te današnje generacije, a takođe i pokazatelj da i roditelji moraju više da obrate pažnju na svoju djecu i da im više posvećuju vremena. S druge strane, i djeca treba da vide kako ne treba sjutra, jer na kraju filma se vidi da je u toj Žaklini čovjek koji priznaje kada uoči da je napravio zaista veliku grešku. A, najbitnije je da priznaje. I da traži oproštaj - naglašava Milačić.
Ona je navela da je gradila lik po uzoru na stvarnu djevojku.
- Bilo je jako izazovno za mene da igram ovu ulogu jer nam je zajednička jedino ta ogromna energija, s tim što u mom slučaju ona je uvijek usmjerena na pozitivne, a ne na negativne stvari. Bilo je teško igrati zato što je nepoznato područje. Nije to žena mojih godina koja ima neke ljubavne probleme, da ne budem površna, ali zaista, igrati dijete je teško, kao što je teško igrati stariju osobu. A opet, dosta mi je pomoglo to što sam pošla do Gimnazije, našla djevojku i popričala sa njom. Naravno, ona nema pojma da je riječ o njoj i neću pominjati ko je. Tako, glumcu je, kada ostane bez „materijala“, najbolje da traži „materijal“ oko sebe, odnosno u ljudima oko sebe - tako sam se i ja negdje i „izvukla“, tražeći od ljudi koji su slični tom liku koji sam odglumila - kazala je Milačić.
Ona je za Portal Analitika navela da je sinoć premijerno pogledala film, jer je zbog obaveza propustila premijeru u Herceg Novom.
- Meni je premijera „Dječaka“ bila sinoć, jer sam zbog premijere predstave propustila ljetošnju u Herceg Novom. Ovaj film će, po mom mišljenju, značiti puno Podgoričanima i uopšte Podgorici, dijelom i zato što kadrovi Podgorice u ovom filmu nijesu prikazani do sada - na ovaj način i iz ove perspektive - i kombinovani sa tom jakom pričom koju tumači sjajna glumačka ekipa. Ovaj film će, definitivno, publika voljeti. Posebno, podgorička publika i pretpostavljam cijela Crna Gora, a nadam se i šire, jer ne znam da li će shvatiti priču na pravi način, pošto je „naša“. Film će imati dug bioskopski život, sigurna sam, a nadam se da će i poslije toga ljudi uživati u njemu - podjelila je svoje utiske sa čitaocima Portala Analitika harizmatična Julija.
Ona je naglasila da je sveukupni film ostavio jak dojam na nju, posebno posveta na kraju filma - „majkama i drugovima koji ne žive u Crnoj Gori“ – jer, kako sama kaže, svi imamo po nekoga koji nije tu.
- Tako da, koliko god se činilo da je film u nekim momentima malo spor i prenaglašen tonom, s druge strane, na kraju filma, kada se sve završi i kada se slegne utisak, shvatite da to sve zaista „igra“ za ovaj film i za ovu priču. Za toliko novca koliko je Nikola imao, i za toliki truda koji se uložio i to srce, koje je kod svih nas bilo presudno, bez ikakvih finansijskih momenata, mislim da smo na kraju dobili jedan lijep film. I, ono što je najbitnije, on ne mora da ima festivalski život, njega ne moraju ni da nagrađuju, najbitnije je da naši ljudi, Podgoričani, zavole taj film i imaju nešto što je autentično naše, pa i u toj sedmoj umjetnosti - zaključila je Milačić.
A. Popović
