“Svaki dan mislim o ljudima koji su patili ili koji još uvijek pate zbog mog brata” priča Pablova sestra Luz Maria Eskobar.
Tokom osamdesetih, pa sve do njegove smrti 1993, Pablo Eskobar i njegov kartel iz Medelina, odgovorni su za mnoge smrti i pokolje u Kolumbiji. Tokom 1991, stopa ubistava u Medelinu bila je šokatnih 381 na 100.000 stanovnika. Samo te godine u gradu je ubijeno 7.500 ljudi. Eskobarove žrtve bili su političari, policajci, novinari, sudije – praktično svi koji su mu se našli na putu.
Automobili-bombe, otmice, mučenja i atentati, postali su dio svakodnevnog života. U bezuspješnom pokušaju da ubije predsjedničkog kandidata, Eskobar je srušio avion 1989. Iako Sezar Gaviria, čovjek koji je postao predsjednik 1999, nije bio u tom avionu, preko 100 ljudi je poginulo u eksploziji.
Na vrhuncu moći, Pablo Eskobar je bio sedmi najbogatiji čovjek na svijetu i njegov kartel je kontrolisao 80 odsto svjetskog tržišta kokainom. Ali 1980, Luz Marija nije znala ništa o umješanosti njenog brata u trgovinu drogom – sve dok on nije saopštio porodici da je napisao testament.
“Moja majka je bila uznemirena. Rekla mu je “Zašto to radiš – da li si bolestan od neke neizlječive bolesti?” na šta je on rekao “Ja sam u mafiji. Mafijaši nikada ne umiru prirodnom smrću ili od bolesti, već od metaka”. Mi tada nismo znali ni šta riječ “mafija” znači. Te noći smo majka i ja potražili taj termin u rečniku, ali te riječi nije bilo” priča danas Luz Marija.
Pablova sestra je postala svjesna realnosti tek kada je 30. aprila 1984. ubijen ministar pravde Rodrigo Lara Bonila.
“To je bio užasan dan za mene. Tada sam postala svjesna u šta je umješan i šta je u stanju da uradi”.
Da li je pokušala da ubjedi brata da promijeni način života?
“Često smo ga viđali – uvijek sam išla kod njega sa majkom. Iako su se dešavali masakri i krvoprolića, on je bio u stanju da nas ubjedi u suprotno. Nakon što mi je otac bio kidanpovan 1985, Pablo mi je rekao “Ili mi, ili oni”. Imao je samo jedan pištolj, navodno za samoodbranu. Tada nisam imala predstavu da će sve otići tako daleko – nisam znala da će njegovi potezi imati tako bolan i tužan istorijski pečat”.
Luz Marija Eskobar sada želi da se izvini za grijehe njenog brata. Prošle godine, na dvadesetogodišnjicu Pablove smrti, predvodila je misu u katoličkoj crkvi, na groblju u Medelinu. Tog dana je na Pablovom grobu ostavila papir i olovke. Stotine Kolumbijaca i stranih turista će posjećivati mjesto na kome je sahranjen najveći kriminalac u istoriji te zemlje i Luz Marija je zamolila sve te ljude da joj napišu poruke.
“Sedam ili osam ljudi čije porodice su bile žrtve Pablovog kartela, prišlo mi je tog dana. Oni su me zagrlili, rekavši mi kako ne osjećaju gorčinu prema mom bratu. To me je ispunilo toplinom.”
Takođe, ona sama je ostavljala poruke na grobovima Pablovih žrtava.
“Samo sam tražila oproštaj, to je sve” objašnjava. Jednu poruku je ostavila na grobu majke čiji sin je ubijen nakon Pablovog naređenja.
“Uvjeravala sam je da je moje srce tu, puno ljubavi za sve žrtve i sve ubijene ljude”
Ali šta tačno Luz Marija nosi na svojoj savjesti?
“Ja lično nemam za šta da se iskupljujem – nikada nijesam prodavala drogu niti se bavila kriminalom. Ali istorija tvoje porodice je istorija tvoje porodice i to formira dio tvog srca. A Pablo je bio moj brat...”
Bratska ljubav je nešto što Felipeu Mehiji najviše nedostaje. Njegov brat je imao 18 godina, tek je završio srednju školu pun snova o karijeri u kolumbijskim vazduhoplovnim snagama, kada je ubijen 1989. Felipe ima pomješana osjećanja povodom Luz Marijinih poruka.
“Mislim da je to ispravna stvar, nakon svega što je njen brat uradio. Ali ako bi se neka takva poruka pojavila na grobu mog brata, vjerovatno bih je bacio. Izvinjenje nije dovoljno. Time se pravda ne zadovoljava.
Neki od ljudi koji su ubili mog brata i dalje su živi. Njihovi životi su ispunjeni – imaju djecu i unuke...A ja nemam svog brata” kroz suze priča Felipe.
Luz Marija je takođe u suzama. Ona kaže da je njeno srce još uvijek puno ljubavi prema Pablu, iako je njegova zaostavština bolna. Takođe, ona tvrdi da je Pablo često optuživan za stvari koje nije uradio, dok se nerijetko previđa njegova pomoć siromašnim Kolumbijcima.
“Pablo je bio jedini kolumbijski političar kome nije bila potrebna politička kampanja” kaže ona, aludirajući na Eskobarovu kraktorajnu karijeru zamjenika kongresmena u državnom parlamentu “On je dobio glasove zbog pomoći koju je svima pružio i zato što je održao svoju riječ.”
Luis Ospina, čiji otac je bio Eskobarova žrtva, ne prihvata ova opravdanja.
“Pablo Eskobar je bio psihopata sa puno novca.” kaže on.
Njegov otac Alfonso Ospina bio je senator iz Medelina koji je podržavao izručenje kriminalaca Sjedinjenim Američkim Državama. 15. novembra 1988. Eskobarov kartel ga je kidnapovao i ubio u zatočeništvu.
“Morali smo čak da im platimo otkup očevog tijela – toliko je loše bilo u Medelinu. Naš kontakt za to, čovjek sa kojim smo se dogovarali oko otkupa tatinog leša, zapravo je nekad bio prijatelj moga oca, ali u to vrijeme je počeo da radi za Eskobara.”
Pablo Eskobara je poginuo u razmjeni vatre sa policijom 2. decembra 1993.
“Tog dana je kiša lila kao iz kabla i vodostaj rijeke u Medelinu je bio visok, vjerovatno najviši u mom životu – mali je falilo da poplavi cijeli grad “sjeća se Luis Ospina “Tada sam osjetio ogromnu silu, energiju...Rijeka je zapravo bila puna ogromne količine zla koje je oticalo iz grada. To je nešto što ću zauvjek povezivati sa danom kada je ubijen Eskobar.”
Izvor: b92.net
