- Reakcije publike bile su potpuno ispravne, tačne, baš kako se očekivalo. Ali, nismo očekivali da budu ovako burne – s puno emocija priča jedan od najstarijih članova glumačkog ansambla jedinog crnogorskog pozorišta za djecu i mlade.
Čuveno djelo Frenka Lajmana Bauma koji je na Dramsku scenu za djecu postavio reditelj Jagoš Marković po dramskoj obradi Aleksandre Glovacki, sinoć je u podgorički Kulturno-informativni centar „Budo Tomović“ privuklo brojnu publiku – i mlađu i stariju – koji su praktično ne trepnuvši ispratili predstavu dugu oko sat i dvadeset minuta.
- Publika uopšte ne primijeti koliko traje predstava, kao što to nismo primjećivali ni mi, akteri predstave, kada smo radili na njoj. Sa Jagošem je fantastično sarađivati. Mogli ste da vidite sve te njegove ideje i samo se nadam da smo uspjeli da ih sprovedemo u djelo – dodaje Seferović.
Glavnu ulogu djevojčice Doroti tumačila je Kristina Stevović, uvijek razdragana i spremna za igru. Ona je rekla kako su se dan ranije već susreli sa publikom – i djecom i odraslima, jer je predstava namijenjena svima.
- Bili smo svjesni da i sami u predstavi uživamo i sebe dajemo do kraja. A svega toga ne može biti dok se igra ne razmijeni sa onima kojima je predstava namijenjena. Kada se to već desilo na pretpremijeri, dalo nam je neki dobar vjetar da dalje plovimo punim jedrima.
Stevović s osmijehom kaže da je sinoć na sceni pred prepunim auditorijumom „bilo malo treme“.
- Ništa strašno, valjda je to normalno. Sama tema predstave – odrastanje – nije uvijek tako lako i uz smijeh. Ima tu i suza. Ali, suze prođu, ustupe mjesto smijehu. Važno je znati i prepoznati one ljude koji ostaju kroz život – dodaje ona.
Božidar Zuber, koji je takođe saglasan kako je cijela ekipa predstave uživala u veoma intenzivnom radu sa rediteljem Markovićem, potcrtava da je to za njega ujedno najljepše iskustvo koje je do sada imao u pozorištu.
- Radili smo ovu predstavu onako kako nam je reditelj sugerisao – kao komad za odrasle i vidjeli ste sve te odnose između likova. To nisu bili samo neki skečevi, da se publika nasmije... Uostalom, dok smo je radili nismo razmišljali kako će publika da reaguje, već da budemo tačni. A čim si tačan, reakcije mora biti.
I – reakcija je bilo, kako tokom same predstave, tako i nakon nje. S posebnim oduševljenjem prihvatila je upravo najmlađa publika.
- Djeca su najbolji sud. Njih ne možeš prevariti – sa zadovoljstvom ističe Zuber.
Jelena Simić, koju je publika bolje upoznala upravo zahvaljujući odličnom tumačenju dvije uloge u predstavi podgoričkog teatra „Lukrecija iliti Ždero“, takođe u režiji Markovića, i ovog puta je imala nesvakidašnji zadatak kao – Strašilo Nebojša.
- Sa Jagošem Markovićem je, izgleda, uvijek izazov raditi, ali i veliko zadovoljstvo. A kada neko postavi određeni nivo, onda ne treba ići ispod toga, niti se truditi da se to održi, već treba postići još više. Ova uloga bila je izazov u svakom smislu - fizički, glumački. Drago mi je što smo osvojili svaki zadatak koji je bio pred nama. I da će podgorička publika – ali i publika u cijeloj Crnoj Gori – imati jednu fantastičnu predstavu – kazala je mlada glumica.
Zaslužene aplauze i, prije svega, ovacije dobili su i ostali članovi glumačke postave: Dejan Đonović, Branimir Popović, Sanja Jovićević-Popović i Filip Đuretić, obučene u maštovite kostime Marije Marković. Publika je bila u prilici i da čuje muziku Ljubomira - Ljuba Ninkovića, veterana regionalne rok scene iza kojeg su više od četiri decenije rada, pored ostalog, na najrazličitijim scenskim projektima. On kaže da, bez obzira na vrijeme u kome je djelo nastalo, muzika koja je prati mora biti savremena.
- Ja uživam u radu na svakoj predstavi. Sa Jagošem sam radio puno toga i posebno je zadovoljstvo, jer je to proces gde čovek ne može ništa da predvidi do kraja. A to je ono najlepše – s osmijehom kaže Ninković i nastavlja:
- Jagoš je napravio predstavu za 21. vek: ovde ljudi lete, ovde se svašta dešava! Inače, on je reditelj koji ima dar da čoveku oživi detinjstvo. Ja to volim, jer i u meni čuči dete. Uostalom, onaj ko se bavi ovim poslom mora u sebi da sačuva to dete, jer će bez toga biti „kao suva grana“. Mislim da će ovo biti prilično dugovečna predstava, da će se igrati i da će dolaziti puno publike, da će biti „tiražna“ – ali u onom najboljem smislu, ne sa jeftinim efektima koji će privući publiku. „Čarobnjak iz Oza“ privlači emocijom, pa svi izlaze s malo suza u očima, jer predstava govori o univerzalnoj ljubavi i to je ono što svima nama fali u ovo mračno doba. A ljubav je jedino što može da spasi svet – zaključuje naš sagovornik.
K.J.
Foto: Ivana Božović
