U jednom od svojih najranijih pisama slavni naučnik ne skriva oduševljenje zbog rođenja ćerke, dok se u potonjoj prepisci žali na veliki pritisak i opterećenje slave.
Iz pisma 22-godišnjeg Ajnštajna saznajemo koliko je bio srećan što je dobio ćerku Lizerl, sa svojom tadašnjom djevojkom i bivšom školskom drugaricom Milevom Marić, koja će kasnije postati njegova žena.
Poslato iz Berna, 4. februara 1902, pismo izražava Ajnštajnovo uzbuđenje zbog rođenja ćerke koja je došla na svijet u Srbiji, u porodičnoj kući Mileve Marić.
Pismo "voljenoj dušici" vrvi od pitanja o djetetu: Ajnštajn želi da zna da li je dijete zdravo, da li "propisno plače", kakve oči ima, na koga liči, ko je doji i da li je gladno.
"Dakle, potpuno je bez kose. Tako je silno volim, a čak je nijesam još ni vidio", navodi on, a zatim poručuje Milevi da "čim se oporavi slika" dijete.
Ovo pismo je jedno od 5.000 dokumenata iz prve 44 godine Ajnštajnovog života, koji su od petka dostupni široj javnosti na internetu na originalnom, njemačkom jeziku i engleskom prevodu.
Pisma, dnevnici, radne bilješke i razglednice čine sadržaj "Digitalne Ajnštajnove kolekcije" koja pokriva period sve do Ajnštajnovog osvajanja Nobelove nagrade za fiziku 1921. i njegovog dugog putovanja, naredne godine, na Daleki istok.
"Želimo da sve bude dostupno što široj publici, a ne samo stručnjacima, istoričarima, fizičarima i filozofima", kazala je Diana Kormos-Buhvald, direktorka projekta.
"Bio je veliki izazov postaviti sav taj materijal na internet, ali sam izuzetno uzbuđena što smo u tome usjpeli", navela je ona, prenosi londonski Gardijan.
Premda Ajnštajn nije sačuvao mnogo od svojih najranijih pisama, kolekcija pruža izvanredan uvid u njegovu transformaciju od studenta koji se ničim posebno nije isticao, do izuzetnog uma koji je formulisao specijalnu i opštu teoriju relativnosti, doprinio napretku kvantne teorije i dokazao da su energija i masa dvije strane iste medalje.
U jednom od dokumenata može se naslutiti u kakvu će snagu Ajnštajn izrasti. U pismenom zadatku iz francuskog, 17-godišnji Ajnštajn piše da su srećni ljudi previše zadovoljni sadašnjicom da bi raspravljali o budućnosti, dok "mladi ljudi posebno vole da razmišljaju o smjelim poduhvatima", te da će on jednog dana najvjerovatnije podučavati teorijske nauke, s obzirom na "sklonost ka apstraktnom i matematičkom razmišljanju i odsustvu smisla za praktično".
Među dokumentima je i pismo koje je 1903. poslao prijatelju Mišelu Besou u kom svoj život sa Milevom opisuje kao "vrlo prijatan i ugodan".
"Ona se odlično brine o svemu, dobro kuva i uvijek je vesela", napominje on.
Sa Milevom je Ajnštajn kasnije dobio i dva sina, ali je u međuvremenu započeo ljubavnu vezu sa svojom rođakom, Elzom Lovental.
U pismu koje je u maju 1921. uputio Elzi, Ajnštajn govori o svojim frustracijama: "Puno patim jer mi nije dopušteno da istinski volim, da volim ženu za koju jedino imam oči".
On se kasnije i oženio Elzom, koja je već imala djecu, nakon što je zatražio razvod od Mileve.
Onlajn arhiva pruža uvid i u Ajnštajnove bilješke sa predavanja, a u njoj se može pronaći i telegram kojim je obavješten da je osvojio Nobelovu nagradu za fiziku, koja mu je dodijeljena za fotoelektrični efekat.
Ajnštaj piše i kako je slava, koja je došla sa uspjesima na naučnom polju, uticala na njegov lični život: "Danas obožavan, prekorevan ili čak razapet sjutradan, to je sudbina ljudi nad kojim je - samo Bog zna zašto, zagospodarila javnost".
"Nadam se da će ljudi shvatiti da Ajnštajn nije bio usamljeni naučnik koji se na tavanu družio sa olovkom i papirom, kao što i danas mnogi misle. Imao je bezbroj prijatelja, kolega i saradnika", rekla je Kormos-Buhvald.
"Ono što najviše fascinira je koliko je naporno radio. Inspiracija je tek mali dio. On je radio po cijeli dan, svaki dan", dodala je ona.
U pismu teorijskom fizičaru Polu Ehrenfestu, Ajnštajn se žali na sve veći teret slave: "Poštar je moj najveći neprijatelj; nikako da se oslobodim robovanja njemu; takva je slava koju stvaraju novinari. Nešto od onoga što mi donese je izvrsno, ali tek sasvim mali dio toga".
O svom pacifizmu nakon Prvog svjetskog rata, slavni naučnik piše u pismu prijatelju, pruskom violinisti Karlu Hermanu Untanu: "Moram priznati da me uvijek boli kada ono malo cvijeća što raste u mom vrtu mora da pati jer treba da posluži kao ukras na barjacima nacionalizma. Jer ja sam pacifista i u ovo vrijeme mržnje čvrsto sam riješen da zastupam pomirenje".
U planu je da još dokumenata bude dodato onlajn arhivi, a to će biti učinjeno čim bude završeno njihovo štampanje i digitalizovanje.
Projekat je plod saradnje Tehnološkog instituta u Kaliforniji, Prinston univeziteta i Jevrejskog univerziteta u Jerusalimu.
Izvor: novosti.rs
