Na Džomićićevu ocjenu da je autor ovim djelom „imao cilj da se na više nego primitivan način predstavi crnogorskoj javnosti“, Ćosović odgovara da je za svoju knjigu koristio isključivo srpske izvore.
„Juče je gospodin Velibor Džomić opširno kritikovao moju knjigu ’Bizarni sveci srpske crkve’. Zgrožen je što sam neke srpske svetitelje nazvao pedofilima, koljačima, kasapima, ljotićevcima, kvislinzima... Gospodin Džomić i čitaoci treba da znaju. Ja sam u predgovoru za moju prvu knjigu ’Njegoš je izmislio srpsku narodnost Crnogoraca’ jasno napisao da knjigu NE pišem za magistre, doktore nauka, akademike, za visoke intelektualce, knjigu pišem da bude zanimljiva, lako razumljiva i običnom narodu. To naravno važi i za moju drugu, aktuelnu knjigu. Dakle, ja sam činjenice koje su poznate jednom krugu obrazovanih ljudi - sabrao, sintetizovao, prepričao i iskomentarisao običnim narodnim jezikom, dokumenta i pisanja naučnika sam p o p u l a r i z o v a o.Važno je da neupućeni znaju - bar 90% konstatacija u knjizi sam zasnovao na istorijskim izvorima ili na pisanjima s r p s k i h naučnika i intelektualaca.
Ja nikada nikoga nijesam netačno citirao, može da se desi da pogriješim neko slovo i to je sve. A gospodin Džomić juče objavljuje kako sam ja na str 102 napisao da je on "pop kome je Amfilohije obukao mantiju". Ja sam u knjizi na toj strani napisao da je Džomić "pravnik kome je Amfilohije obukao mantiju". Dakle, jednom solidnom pravniku (koji mu je potreban da izvitoperuje činjenice) Amfilohije Radović je navukao mantiju, time mu dao uhljebljenje i oreol strahopoštovanja kod bogobojažljivih i neukih vjernika, premda svi znamo da gospodin Džomić nikada (ili skoro nikada) ništa teološko u medijima ne kazuje, a za medije je dao stotine, hiljade izjava. Meni nije jasno zašto se Džomić u medijima stalno pojavljuje u crkvenoj odeždi, a nikada ništa iz teologije nam ne kazuje?!?! Što će mu mantija?
Da li gospodin Džomić zna da je prvi uslov (pored netruležnih mošti) - da bi neko bio pribrojan svetima - da je imao savršeno moralan i neporočan život?
Dakle, sad konkretno, na Džomićeve optužbe.
Bizarni srednjevjekovni svetitelji: Kod Srba mnogo poštovani istoričar Vladimir Ćorović piše: "Kako je Milutin upotrebio Simonidu polno još kao nerazvijeno dete i pokvario joj matericu, to je bilo jasno da će taj brak ostati neplodan." (link: http://www.rastko.rs/rastko-bl/…/corovic/istorija/3_5_l.html)
Jesam li pogriješio što sam kralja Milutina u knjizi nazvao pedofilom? Takođe, opšte je poznato da je Milutin oslijepio svoga sina Stefana Dečanskog, pa sam ga u knjizi nazvao - svirepi otac. Jesam li bio previše oštar? Sajt rastko.rs je sajt koji ne priznaje crnogorsku naciju, a isti sajt je blagoslovio mitropolit Amfilohije! Jesam li ja kriv što je citirano objavljeno na velikosrpskom sajtu?
Stefan Dečanski je poslije jedne bitke za tron u kojoj je pobijedio polubrata Konstantina, istoga ubio na sljedeći način. Citiram Željka Fajfrića: "Pseudobrokar kaže da je Stefan dao Konstantina ''opružiti na jednom komadu drveta, pa mu klincima probi mišice i butine, pa ga onda raseče na dve pole, po sredini"." (link: www.rastko.rs/istorija/loza_nemanjica/fajfric-svloza_4.html…)
Preśekao je mačem polubrata na pola?!? Jesam li pogriješio što sam Stefana Dečanskog nazvao kasapinom? Jesam li ja kriv što je citirano objavljeno na velikosrpskom sajtu?
Despot Stefan Lazarević je 600 godina poslije smrti, 1927. godine proglašen za sveca?!! On se za račun Turaka borio sa svojim vojnicima u ogromnoj bici kod Nikopolja 1396. protiv nekoliko desetina hiljada vitezova iz zapadne Evrope. Po nepodijeljenom mišljenju istoričara, u ključnom momentu bitke odnio je presudnu ulogu u slamanju krstaša sa zapada. Umjesto da budu pregaženi i izbačeni iz Evrope Turci i njihov krvoločni sultan Bajazit, su pobijedili i masakrirali hrišćanske vitezove sa zapada. Sve zahvaljujući "svetom" Stefanu Lazareviću. Zar nije logičnije da on bude muslimanski svetac (kad bi muslimani imali instituciju svetosti), a ne hrišćanski, pa spasio je muslimane! Zbog uloge u toj bici nazvao sam ga "hrišćanoubicom", o bici možete čitati na sajtu rastko.rs iz pera Željka Fajfrića, evo link: http://www.rastko.rs/kosovo/istorija/zfajfric-lazarevici.html#_Toc485973881
Konstantin Filozof koji je živio na dvoru pored Stefana Lazarevića, nekoliko godina poslije njegove smrti napisao mu je biografiju. Tu je naveo da je despot jednom prilikom kad je izbila neka pobuna, običnim rudarskim radnicima śekao noge i ruke.
Jesam li ja kriv što je to objavljeno na velikosrpskom sajtu rastko.rs?
Bizarni svetitelji novijeg vremena: Nikolaj Velimirović je bio veliki ljubitelj Dimitrija Ljotića, o čemu postoje nepobitni dokazi. Ko je bio Dimitrije Ljotić? Ljotić nije bio običan kvisling, saradnik, Ljotić je bio ubijeđeni, izvorni srpski nacista, koji je iskreno vjerovao u Hitlerove ideje. Vojnici Dimitrija Ljotića su u oktobru 1941. privodili kragujevačke Srbe Njemcima na strijeljanje, tada je ubijeno nekoliko hiljada Srba iz Kragujevca, za taj događaj su svi čuli. Ljotićevci (i Nedićevci) su Njemcima privodili i srpske Jevreje, tokom II svjetskog rata u Srbiji je ubijeno 90% Jevreja! Dakle, u knjizi "Bizarni sveci srpske crkve" sam prikazao govor koji je svojevremeno objavio beogradski list Danas, nadahnuti Velimirovićev govor koji je on izgovorio na sahrani Dimitrija Ljotića u Sloveniji, aprila 1945. godine. Objavio sam i pjesmu koju je pokojni Mirko Đorđević prenio iz jedne knjige, srceparajuću pjesmu koju je Velimirović spjevao Ljotiću, a koja počinje - "Dimitrije, mudri dobrovoljče..."
Ako mu je održao nadahnuti govor na sahrani i ako mu je pjesmu ispjevao, da ne pominjem ostalo, zar nije njegov ljubitelj, zar nije ljotićevac?
Nevjerovatno, ali istinito, na prijedlog bizarnog vladike Filareta Mićevića (kojeg srpski istoričar Milan St. Protić naziva kriminalcem), Sinod SPC je po zlu čuvenog četničkog koljača iz Pljevalja Miloradu Macu Vukojičića proglasio za svetitelja, iako je Milosava Strunjaš unaprijed pismom upozoravala Filareta da ne promoviše u svetitelje osobe poput Mace. Maca Vukojičić je npr. ubio majku glumca Miša Janketića (on sam je u nedavnom intervjuu za RTCG kazao da njegova majka nije ubijena, već zaklana, što je, kako je kazao - mnogo teže) i još mnogo civila u Pljevljima i okolini, što zna svaki Pljevljak. Izvanredno svjedočanstvo o zločinima Mace Vukojičića i popa Šiljka ostalo nam je u emisiji "Sveci i zločinci" koju je priredila Tanja Šuković 2005. godine. U emisiji su svjedočili sinovi i kćerke onih koje je Maca Vukojičić poklao, među njima je svjedočio i ugledni Pljevljak Miodrag Stamenić član crkvene opštine pljevaljske, dakle iskreni vjernik SPC! Maca mu je ubio oca, đeda i babu. Emisiju možete pogledati na linku: https://www.youtube.com/watch?v=b5TQmEIaQ3s
Sva đeca osoba koje je Maca pobio, Vukojičića javno nazivaju zlikovcem i koljačem. Jesam li ja pogriješio što sam u knjizi "svetog" Vukojičića nazvao koljačem i zlikovcem?
Džomić mene kritikuje da se nijesam sa dovoljno literature i izvora upoznao, a on je u njegovoj knjizi iz 1996. o Joanikiju Lipovcu napisao: "Da je Mitropolit Joanikije bio okupatorski sluga on bi svakako učestvovao u petrovdanskom proglašenju tzv. "Nezavisne države Crne Gore" koju je u dogovoru sa italijanskim okupacionim silama proglasila Crnogorska federalistička stranka na čelu sa Sekulom Drljevićem. Mitropolit Joanikije je svojim beskompromisnim stavom ignorisao takve crnolatinaške, separatističke i anticrnogorske ideje i skupove" (link: www.rastko.rs/istorija/golgota_joanikija/dzomic-golgota_komentari.html)
Međutim, objavljene su fotografije Lipovca iz talijanskih arhiva, kako prisustvuje Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. godine, fotografije svako može da pogleda na http://www.archivioluce.com/archivio/ samo treba u pretraživač ukucati "Cettigne" i naći će fotografije Lipovca na Petrovdanskom saboru.
Zašto Džomić nije bolje provjerio da li je Lipovac prisustvao Petrovdanskom saboru, umjesto što vrijeđa i piše "crnolatinaši"? Ako je 1996. za učesnike Petrovdanskog sabora napisao da su "crnolatinaši" onda je i sveti Joanikije Lipovac crnolatinaš, zar ne? Ja zaista mislim da Džomić 1996. nije bio upoznat sa ovom aktivnošću Lipovca, ali zašto onda meni prebacuje kako nijesam dovoljno literature konsultovao, kad on u njegovim knjigama pravi ovakve katastrofalne promašaje?
Džomićeva kritika moje knjige uglavnom ima jednu glavnu poruku - pedofil se u knjizi ne smije nazvat pedofilom, kasapin se u knjizi ne smije nazvat kasapinom, koljač se u knjizi ne smije nazvat koljačem, ljotićevac se ne smije nazvat ljotićevcem, kvisling se ne smije nazvat kvislingom...
Čitaoci neka sami presude da li sam imao pravo što sam knjigu pisao ogoljenim narodnim jezikom - ili je ispravnije bilo da kvalifikacije dajem u uvijenoj formi", smatra Ćosović.
