U nastavku pročitajte Tajaninu priču, koja vas vjerujemo neće ostaviti ravnodušnima.
„Rođen sam jednog prohladnog jutra, poslednji od nas petoro. Možda me je zato majka najviše lizala i čuvala. Pamtim da je uvijek ustajala kad bi prolazila dvonožna stvorenja i namještala nas tako da nas sakrije svojim tijelom od njihovih pogleda. Pamtim čudan miris koji bi nas tad sve obavio, od kojeg smo postajali uznemireni i pribijali se još više uz nju.
Kasnije, kada sam malo odrastao, u naš kvart je zalutao veliki mršavi pas prekriven ranama, i opet sam osjetio taj čudan miris ali nisam se plašio, bilo mi je odjednom žao što mu majka ne da da nam priđe, i odjednom sam shvatio da je taj miris zapravo smrad. Nesrećni pas je smrdio na strah, kao moja majka toliko puta.
Pamtim i da je bila topla i meka, i da sam se osjećao sigurnim ušuškan u njenom krznu, okružen braćom i sestrama. Pamtim da je te mirne trenutke povremeno prekidao pomenuti smrad, i da smo tada bježali i krili se.
Pamtim da je bježala od svih dok jedno od tih stvorenja nije počelo da dolazi kod nas, svakog dana, uvijek u isto vrijeme, uvijek na istom rastojanju, uvijek noseći hranu za majku u rukama. Nije pokušavalo da nam priđe, samo nas je sa te udaljenosti dozivalo ispuštajući neke tihe, nerazumljive, ali nekako svima nama jasne zvuke. I pored topine koju smo osjećali iz tog glasa, dugo nismo prilazili. Majka bi uvijek sačekala da se stvorenje udalji, pa tek onda prilazila hrani koja joj je ostavljena. Sjećam se da sam uvijek gledao u daljinu, u siluetu stvorenja, koje nikad ne bi sasvim otišlo dok majka ne pojede hranu.
Ne sjećam se kada se majka ohrabrila da priđe stvorenju, ali se sjećam da su mu ruke mirisale na njenu pljuvačku, i hranu, i krzno, sjećam se da sam pomislio – pa ono je kao i mi, isto, sasvim isto što i mi, samo eto, nekim slučajem ide na zadnje noge, a ove prednje koristi da nas mazi i da nam donosi hranu. Tad smo već prestali da sisamo i željno smo iščekivali stvorenje koje je svakog jutra dolazilo, jer smo znali da ono donosi hranu i što je još ljepše, neku čudnu ali kristalno jasnu ljubav.
Otimao sam se s braćom ko će ga prvi dočekati, jer bi prvi uvijek završio omotan tim neobičnim šapama, privijen uz srce koje je kucalo isto kao i moje. Stvorenje bi nas sve mazilo, ljubilo u njuškice i privijalo na toplo srce. Majka bi se izvrnula na leđa i ono bi je češkalo po stomaku. Ostavilo bi nam hranu i otišlo.
Jednog dana dovelo je svoj čopor. Nisam se ni tada plašio, znao sam da nam ne žele zlo. Igrali smo se oko njih, jeli donešenu hranu i veselo lajali dok stvorenje nije prišlo, uzelo me u šape, privilo na srce, i ponijelo u kućicu. Pravu pravcatu kućicu, ne baš onakvu kakvu smo zamišljali dok nam je majka pričala o njenoj, u kojoj je nekad živjela sa porodicom, ali ipak kućicu, dovoljno veliku za sve nas, punu jastuka i ćebadi i činija za hranu. Odmah sam zauzeo svoju poziciju, u ćošku.
I tako… Vrije odmiče, a stvorenje je i dalje tu. Sad ne baš svakog dana, ali kad ne dođe, dolaze drugi članovi njenog čopora, i svi nam donose hranu i maze nas. Par dana prije velike oluje, opet su svi došli i zakrpili sve rupe na kućici. Sad vjetar ne ulazi i toplo nam je. Mršavi smo, ali nismo gladni.
I, stvorenje više nije samo stvorenje. Do sad smo se dobro upoznali da znam šta je i kako se zove. Ali neću da vam kažem.“
Podsjećamo Pet shop „Victoria“ iz Podgorice i Portal Analitika pokrenuli su akciju doniranja hrane za napuštene pse. Naime, pomenuta prodavnica za kućne ljubimce doniraće džakove od tri kilograma hrane za pse, za prvih deset čitaoca koji pošalju priče o napuštenim psima o kojima brinu po kvartovima Podgorice.
Akcija doniranja trajaće sve dok na adresu kristina.cetkovic@portalanalitika.me stignu prvih deset priča o napuštenim psima o kojima brinu ljudi dobre volje. Svih deset priča objavićemo na Portalu Analitika.
Svi zainteresovani za učešće u akciji treba da na pomenutu adresu dostave priču i fotografiju „najvjernijeg čovjekovog prijatelja“ o kojem brinu. U nekoliko rečenica potrebno je da napišu zašto su se odlučili da brinu o napuštenim psima, kako su našli pse, koliko vremena izdvajaju za njih, kako na njihovu humanost reaguju komšije, sa kojim se problemima susrijeću i slično.
Iz Pet shopa „Victoria“ će ove humane ljude, koji ipak i u teškim vremenima brinu o onima koji su ostavljeni i odbačeni, nagraditi sa po jednim džakom od tri kilograma „Universal hrane Dog&Style“.
Vlasnik pomenute prodavnice za kućne ljubimce Željko Radoman, doniraće gratis hranu i u naredna tri mjeseca, ukoliko neki od napuštenih pasa, čije ćemo priče objaviti u okviru akcije, budu registrovani kao vlasnički.
Prvih deset čitaoca će biti obaviješteni gdje mogu da preuzmu doniranu hranu.
Pet shop „Victoria“ se nalazi u Studentskoj lameli br. 9, preko puta šoping centra „Delta city“, u prvoj profesorskoj zgradi. Nude širok izbor hrane, poslastica, kozmetike, igračaka i opreme za kućne ljubimce.
