Nekada je bilo uobičajeno da se velika producentska imena pojavljuju ruku pod ruku uz holivudske zvijezde dok zajednički predstavljaju najnoviji blokbaster, ali je uvijek postojala ona doza neizvjesnosti šta njihova uloga, u stvari, podrazumijeva.
Tradicionalno, posao producenta je da poveže talenat (glumaca, reditelja i ostalih) sa scenarijom i temom za koju smatraju da će privući određenu publiku, a zatim da prodaju taj upakovani talenat onima koji će im dati novac za produciranje filma. Ova formula je, uglavnom, ista bez obzira da li je riječ o cjelovečernjem ostvarenju, kratkometražnom filmu ili televizijskoj seriji. U trenutku kada projekat stigne u ruke distributora, producent praktično gubi svu kontrolu što se dalje s njim dešava, gdje će na kraju dospjeti i kako će biti reklamiran.
Ali, kao što je to slučaj sa mnogim poslovima danas, tehnologija i prezasićenost tržišta izazvali su promjenu uloge producenta. Diplomci poslovnih studija koji su pohrlili u studija tokom 80-tih i 90-tih godina prošlog vijeka, učinili su da dotadašnje staromodne producentske kuće, koje vodi ego čelnika, postanu korporacije. Finansijski izvještaji koji su objavljeni nedugo nakon skandala sa hakovanjem Soni Pikčersa (Sony Pictures) jasno pokazuju koliko su filmski studiji zabrinuti za svoj profit, maržu i povrat investicija. Uz to, mogućnost da istovremeno produciraju sadržaje brzo, jeftino i za različite platforme, znači da njihova konkurentnost ide uzlaznom putanjom. Zato i producenti moraju da razmišljaju poput korporacija - da razumiju kako tržište, tako i način na koji se proizvod predstavlja na tom tržištu.
I dok je nekada kvalitetna, kreativna ideja za priču bila jedino što je stajalo na putu do multimilionske investicije, studiji su danas sve više fokusirani na ono što se nalazi u pozadini same priče. Tačnije, producenti su više zabrinuti za brend koji je u pozadini te priče, i publiku koju sobom donosi. Ako postoji, ko su oni? Da li brend može da bude ojačan talentom? Poznati glumci i reditelji dodaju osnovnu vrijednost tom paketu, onoliko koliko i poznavanje njihove tržišne vrijednosti. Ili, kao što je to američki glumac Kevin Hart nedavno napisao: "Ja posjedujem moj brend... Ja štitim moj brend".
Postoji i "novi talas" među producentima koji je svakog trenutka sve veći, o kome bi mogli više saznati, ako smatrate da su poslovanja studija previše "korporativna". Zahvaljujući sakupljanju novca "od vrata do vrata" i društvenim mrežama, producenti danas imaju mogućnost da direktno stignu do svoje publike, bez ikakve dozvole studija, producentske kuće ili distributera. U tom slučaju, preduzetnički duh je dobrodošao, uz obavezno dobro znanje marketinga. U Australiji, na primjer, "svježi" diplomac režije odlučio je da za osnovu svog kratkog filma uzme priču koja se pojavljuje na sajtu Essential Kids, publikaciji koja je dio dnevnih novina Sydney Morning Herald. O svojoj namjeri informisao je publikaciju, koja je zatim na sajtu objavila članak o filmu koji će biti snimljen prema njihovoj priči. Zatim se mladi reditelj obratio potencijalnim saradnicima i investitorima, koristeći društvene mreže i time stigao do još veće publike. Na kraju, sakupio je 50% više sredstava nego što mu je bilo potrebno.
Najbolja stvar u ovoj priči jeste da ona nije jedina. Prije pet godina studenti filma bi rekli: "Ja sam autor i ne treba da mislim o publici; ona će meni doći". Danas oni prilaze svojim studijama i budućim karijerama sa spoznajom da njihova sposobnost da posluju i budu komercijalni služi upravo da bi nagradila njihove napore. Na sajtu YouTube mogu se naći stotine izuzetnih primjera ljudi koji su uradili upravo to: napravili su svoj kanal, privukli publiku, ispratili što se sve na njemu dešavalo, a onda lansirali nove kanale. VSauce je jedan od serijskih kanala, koji objedinjuje tri naučna kanala koji zajedno imaju više od milijardu pregleda. Popularni kanali poput ovog takođe pruža mogućnosti za kreiranje dramskog programa koji, na ovaj način, direktno uključuje određenu publiku. Na primjer, australijska stanica SBS nedavno je naručila televizijsku seriju od autora internet-serije "Italijanski Spajdermen" (Italian Spiderman).Kakve su, onda, vještine potrebne za producentski posao i na koji način se mogu razviti? Nove uloge su potpuno izmijenile perspektivu producenata. Danas, kada dolazim na časove gdje podučavam novu generaciju reditelja, kažem: "Vi ste brend; hajde da diskutujemo o tome". Internet, radio, novine, društvene mreže i televizije pretrpane su sadržajima. Svakoga dana nas bombarduju stotinama brendiranih poruka. Svako ko želi da uspije kao producent mora da se zapita: Kako da budem drugačiji i za što se zalažem? Ko je moja publika? Kako da ih pridobijem? Što publika misli o meni?
Ako ne možete lako da nađete odgovore na ova pitanja, pogledaje listu vještina koje treba da posjeduje neko ko se bavi marketingom, na to dodajte malo preduzetničkog duha, poslovnih sposobnosti, veliku dozu samouvjerenosti koja će vam pomoći i - iznad svega - kreativnost. Trebaće istrajnosti i strasti da bi nastalo nešto veoma značajno da bi se probili na tržištu, ali jednom kada uspijete, sve nagrade biće vam na dohvat ruke.
Izvor: Neil Peplow - The Guadrian (priredila: K.J.)
Foto: theguidon.com, amazonaws.com
