U tom razdoblju brzo trče i sazrijevaju, već dobro razumiju većinu zabrana i pravila, a "lista poželjnog ponašanja" povećava se iz dana u dan. I dok su se ranije pravila odnosila na to šta smije ili ne smije da radi, sada ga roditelji usmjeravaju i ka lijepim manirima.
To, naravno, ne ide uvijek lako i bez protesta djeteta.
Ono je svjesno da je samostalna osoba, koja ne zavisi potpuno od majke i oca i ne mora sve da traži, već mnoge stvari može i samo da uradi. Ali, to nisu uvijek stvari koje roditelji odobravaju. Dijete se često protivi starijima, samo zato što hoće da uradi po svom.
Takvi sukobi roditelja i mališana mogu da uzrokuju nervozu u kući i povećanu razdražljivost, pa i neutješne suze majke. Međutim, ukoliko se jasno postave granice, onda na njih roditelji mogu da se pozovu i odrede primjerenu kaznu neposlušnom djetetu.
Najvažnije je da u tome oba roditelja budu vrlo doslijedna i da se ne odustaje od prvobitno izrečene kazne, jer mališani tako dobijaju poruku da će suzama ili umiljavanjem moći sve da postignu, a lekciju neće naučiti.
Važno je da stariji budu strpljivi, jer čak i kada trogodišnjak nauči pravila, potrebno mu je oko dvije godine da ih zaista usvoji i nauči da kontroliše ponašanje.
Izvor: novosti.rs; foto: b92.net
