Ministar za ljudska i manjinska prava Suad Numanović rekao je da nasilja nad ženama i djecom više nije privatno pitanje, već jasno kršenje ljudskih prava.
„Kad govorimo o rodnoj ravnopravnosti, zaštiti diskriminacije, zaštiti od nasilja u porodici, onda shvatamo da su to ujedno i pitanja ljudskih prava uopšte i da su dio svakodnevnog života svih nas, jer se tiču i pojedinca i društva“, kazao je on, prenosi MINA.
Numanović je podsjetio da su žene, prema istraživanju koje je radio IPSOS za potrebe Ministarstva i Kancelarije UNDP u junu, septembru i novembru prošle godine, prepoznate kao najčešće žrtve nasilja (do 86 odsto), zatim djeca (57-63 odsto), stari ljudi (pet odsto) i muškarci (četiri odsto).
„Od momenta usvajanja Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, iz godine u godinu, primijećen je povećan broj prijavljenih slučajeva nasilja u porodici i nasilja nad ženama, što pokazuje da se zakon primjenjuje u praksi“, kazao je Numanović.
Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica podsjetila je na osnivanje Đevojačkog instituta ruske carice Marije Aleksandrovne, prve ženske srednje škole, 1869. na Cetinju, navodeći da su, u godinama koje su slijedile, obrazovane mlade žene nalazile put da se izbore za svoje pozicije, prvenstveno u radnom okruženju, zatim i u politici.
„Što je bilo neophodno kako bi se glas za sprečavanje diskriminacije žena i nasilja nad njima čuo što dalje i urodio prvo zakonskim propisima, a nakon toga i konkretnim akcijima u cilju ostvarivanja rodne ravnopravnosti“, rekla je ona.
Prema riječima Medenice, ta tiha borba žena i dalje traje.
„Još postoji ukorijenjena svijest o predisponiranosti žena za studiranje na određenim fakultetima, obavljanje određenih poslova, ali, za razliku od ranije, danas imamo čvrste zakonske okvire koji obezbjeđuju rodnu ravnopravnost i zaštitu žena od svakog vida nasilja“, dodala je ona.
Medenica smatra da bi još obuhvatnija i kvalitetnija sudska zaštita žena od raznih oblika diskriminacije i nasilja bila pružena kad bi naši zakoni imali norme kojim se propisuje takozvana pozitivna diskriminacija žena.
„Sadašnje norme polaze od potpune jednakosti muškarca i žene, a time se ipak ostavlja prostor da se diskriminacija javi. Kroz pozitivnu diskriminaciju bi se ispoštovale i međunarodne preporuke“, rekla je ona.
Medenica je saopštila da o odsustvu svake rodne diskriminacije, kad je riječ o zaposlenima u sudovima, govori činjenica da su, od ukupnog broja sudija u Crnoj Gori, njih 144 žene, odnosno 56,69 odsto, a 110 je muškaraca ili 43,31 odsto.
Šef političkog sektora Delegacije Evropske unije (EU) u Podgorici, Alberto Kamarata, kazao je da su u izvještajima već naveli da rodna jednakost nije u potpunosti zagarantovana u praksi u Crnoj Gori.
„Nakon pune harmonizacije zakona u oblasti antidiskriminacije, naša pažnja će biti na pravosuđu. Drugim riječima – da li pravosudni sistem nudi bolju zaštitu, naročito kroz snažniji sistem za sankcionisanje“, kazao je on.
Prema riječima Kamarate, tužioci i sudije moraju biti u potpunosti upoznati sa odredbama u oblasti antidiskriminacije i rodne jednakosti.
„Znamo, i na osnovu istraživanja, da je nasilje nad ženama i dalje ozbiljan problem u Crnoj Gori. Predstavnici pravosuđa tu mogu odigrati ključnu ulogu tako što će težina odgovora pravosudnih organa odgovoriti težini kršenja prava, tako što se neće tolerisati izuzeci. I što je jop važnije, da se žrtvama nasilja brzo pruži pristup socijalnim servisima“, dodao je on.
Kamarata je poručio da su jaki institucionalni mehanizmi potrebni za monitoring i izvještavanje.
„Kancelarija za rodnu ravnopravnost mora imati vodeću ulogu u ovome. U svakom slučaju, spremni smo da damo podršku, direktno ili putem finansijske pomoći institucijama, naročito Centru za edukaciju nosilaca pravosudne funicije. Želimo da svi tužioci i sudije budu u potpunosti upoznati sa svojim obavezama iz internacionalnih konvencija“, kazao je on.
Njihova osnovna dužnost je, dodao je, da pruže efikasnu zaštitu ženama i snakcionišu nasilnike i diskriminatore.
Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković rekao je da podaci iz prvog istraživanja nasilja and ženama u EU, koji je u martu 2014. objavila Agencija za temeljna prava EU i koje je rađeno na uzorku od 42 hiljade žena, govore da je jedna od deset žena bila žrtva nekog oblika seksualnog nasilja do svoje 15. godine, a da je jedna od 20 bila žrtva silovanja.
„Najmanje jedna od pet žena doživjela je fizičko ili seksualno nasilje od prethodnog ili aktuelnog partnera. Samo 14 odsto žena prijavilo je najozbiljniji slučaj nasilja svog partnera policiji, a 13 odsto nasilje od osobe koja nije partner“, kazao je Stanković.
Rezultati istraživanja su, kako je Agencija saopštila, alarmantni, a fizičko, seksualno i psihološko nasilje nad ženama predstavlja rašireni oblik povrede ljudskih prava u svim državama članicama EU.
Stanković je rekao da obaveze državno-tužilačke organizacije u oblasti borbe protiv nasilja nad ženama ne proizilaze samo iz Ustavom i zakonom utvrđenih nadležnosti za gonjenje učinilaca tih krivičnih djela, već iz nacionalnih strateških dokumenata.
„Jedna od mjera predviđenih Akcionim planom za poglavlje 23 je sprovođenje edukacije sudija, tužilaca i advokata na temu rodne ravnopravnosti“, kazao je on.
Seminar na temu Antidiskriminaciono zakonodavstvo u Crnoj Gori, sa posebnim osvrtom na obaveze Crne Gore po CEDAW konvenciji i Konvenciji o zaštiti od nasilja u porodici i nad ženama, organizovalo je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, u saradnji sa Vrhovnim sudom – Centrom za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije. (Mina)
