Glumac Crnogorskog narodnog pozorišta dio je ansambla nove predstave te kuće, "o.REST IN PEACE" koja je sinoć prvi put izvedena. Ova tragedija sa podnaslovom "Saga jedne balkanske porodice" dramski je tekst nagrađivanog kosovskog pisca Jetona Neziraja, nastala na temelju Eshilovog "Orestija". Režiju potpisuje Stevan Bodroža, koji je nakon četiri godine i "Lasica" Bojane Mijović, opet radio u CNP-u. Govoreći o novom komadu koji je upravo u Podgorici imao praizvedbu, Radulović kaže da se kod reditelja "izborio" da ne pogine kad i njegova parnerka, ljubavnica Klitemnestra.
- Jako je zahvalno tumačiti lik Egista, koji je umjetnik, jer kroz tu ulogu čovjek može da se opusti. Ona je spona, nešto što će vječno trajati. Uostalom, finalni rezultat - predstava u trajanju od dva sata - čini mi se da je držao pažnju publike. "o.REST IN PEACE" sadrži dosta poruka za sve. To važi i za one koji nisu bili ni rođeni u vrijeme o kojem naša predstava govori. Makar će se potruditi da saznaju više, ako se zapitaju o čemu se ovdje radi. Drugi motiv je da ljudima koji su neposredno učestvovali u tome, a među publikom večeras vjerovatno je takvih bilo, da ih opomenemo - da ne zaboravljamo... I da pozorište, ni nakon tri hiljade godina, ne zaboravlja - naglašava Radulović.
Žana Gardašević - Bulatović na scenu nacionalnog teatra vratila se poslije duže pauze ulogom više nego "obične" žene Esme - čistačice, pjevačice, pomoćnice u motelu kroz koji prolaze svi likovi ove tragedije jednako antičke koliko i tragedije naših dana.
- Veoma sam samokritična, ali kada sam čula reakcije publike nakon predstave, ne mogu a da ne budem zadovoljna. Kažu da mi je "legla uloga". Možda jeste, jer to je jedna prostodušna, čista žena koja časno obavlja svoj posao i, na kraju, preživi, čime pravda bude zadovoljena. Od svih tih velikih želja o kojima se sve vrijeme govori, moj lik pokazuje da male stvari čine život dobrim i kvalitetnim. Kada živimo bez velikih zahtjeva, potrebama, pokaže se da častan život, ipak, vrijedi - zaključuje ona.
Autor dramskog teksta Jeton Neziraj bio je u prilici da prvi put pogleda uprizorenje ove svoje drame, koju je na crnogorski preveo Škeljzen Malići. Nakon praizvođenja, Neziraj je bio pun jako dobrih utisaka.
- Mislim da je Bodroža uradio odličan posao i sviđa mi se taj njegov koncept. Mislim da je jako darovit, da je otišao možda i korak dalje nego što tekst daje mogućnost. I glumci su bili stvarno odlični, muzika takođe, tako da sam prepun dobrih utisaka. Vjerujem da ovaj komad može da se igra ne samo u regiji, Prištini, Skoplju, Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, već mnogo dalje. Ovo je postratna priča u kojoj nigdje ne vidite neki znak po kome bi mogli da kažemo da je vezana za određenu zemlju. Tačnije, naglašeno je da je priča - univerzalna, a u svakom gradu će se taj "glavni komandant" Agamemnon čitati drugačije - ispričao je sagovornik Portala Analitika i dodao da postoje najave da će se predstava postaviti na scene u Tirani i Prištini.
Dva sata duga predstava za publiku nije predstavljala opterećenje, jer je pažnju plijenila do detalja prenesenim tragičnim situacijama kroz koje se saznaje ne samo sudbina dvanaest likova, već i cijelog naroda, zemlje. Neziraj skromno kaže da je njegov zadatak bio da "samo nađe neka ekvivalentna rješenja i priče koje su realističnije".
- Za mene je bitna ta transformacija: da antička priča funkcioniše u današnjem kontekstu. I koliko god vremena da je prošlo od Eshila, mi se, praktično, nismo promijenili. Taj bijes koji ljude vodi u rat je i dalje prisutan, ništa nije se ni promijenio. Sve se to i danas događa - opisuje pisac i s posebnim akcentom podsjeća da je drama "o.REST IN PEACE" prva zvanična saradnja ovakvog tipa između umjetnika sa Kosova i iz Crne Gore.
Reditelj Stevan Bodroža ostao je dosljedan svom principu da ne gleda predstave koje režira. Kako kaže "ne može da izdrži trenutak rastanka, kada predstava počne da pripada publici i on više nije jedini gledalac koji u njoj uživa".
- Ali, taj trenutak premijere je dragocjen, jako bitan. Došao sam na sami kraj, na aplauz, i čini mi se po reakcijama da je publika to dobro prihvatila. Takav utisak imaju i glumci. Nebitna je i moja režija, i tekst; začudilo bi me samo da to što su oni pravili nema komunikaciju sa publikom - rekao je on i izrazio zadovoljstvo što ponovo ima priliku da radi sa darovitim crnogorskim glumcima sa kojima se dobro razumije.
Moglo bi se reći da je suština postavljanja komada eminentnog kosovskog pisca na scenu upravo Crnogorskog narodnog pozorišta - da se u njemu prepliću sve naše tragične priče zadnjih 25 godina. Bodroža je, pak, na interesantan način postavio, tačnije distancirao publiku, ali u isto vrijeme i upleo u sve što se odvija na sceni, ali i u stvarnom životu, oko nas. On ističe da se toj temi veoma često vraća u predstavama koje režira.
- To u prvom redu činim zato što imam čudan osjećaj, koji me onespokojava, da živimo u jednom istorijskom trenutku u kome mislimo da je to zlo iza nas. Često čujem rečenice poput: "Koga to više zanima?", "Rat je prošlost", "To je bilo prije 20 godina". Onda pomislite kako su 70-tih godina prošlog vijeka ljudi vjerovatno mislili kako se ono što se desilo u Drugom svjetskom ratu više nikada neće ponoviti. Samo dvadeset godina kasnije, sve se ponovilo - čak je bilo i gore. Mislim da postoji ta opasnost vječnog povratka, naročito ovdje, na Balkanu, jer u nama postoji sloj mraka kojim je strašno lako manipulisati... Teško mi je bilo da se distanciram od toga. Ali, s druge strane, morate da ispričate priču. Ironija i humor su moćno oruđe da se takve stvari približe publici i da se publika, smijući se onome što je strašno, osjeti da su te stvari itekako aktuelne i da nije prošlo vrijeme u kome time treba da se bavimo. Zato je ova predstava moja sopstvena igra sa distancom i njenim odsustvom - ističe Bodroža.
Četiri godine nakon posljednje, takođe usjpješnje, saradnje sa CNP-om postavlja se logično pitanje: ta li će naredni komad u tom teatru režirati 2019. godine.
- Nemam ništa protiv da ovdje radim na četiri godine. No, red je da rade ljudi koji su odavde, a ima ovdje dosta darovitog svijeta. Za nekoga ko nije odavde, mislim da su četiri godine sasvim dobar razmak - rekao je beogradski reditelj i dodao da se vraća svom gradu gdje upravo na scenu postavlja Ženeove "Sluškinje".
K.J.
Foto: CNP/oficijelne fotografije
