Dukljanska akademija nauka i umjetnosti nastavlja da živi i djeluje u uslovima koji nijesu povoljni, ali o njoj i njenoj sudbini, kao i o njenom nevladinom statusu i radu neće odlučivati druga, statusno vladina Akademija, koja pravo na svoje privilegije izvodi iz crnogorske državno - partijske politike koja je formirala CANU u prethodnom, samoupravnom socijalističkom poretku.
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti podśeća da je u onoj drugoj akademiji, u CANU, od početka bilo i jakih i slabih ličnosti, progresivno i regresivno orijentisanih, crnogorskih i anticrnogorskih, u početku prikrivenih a kasnije otvorenih šovinista i militarista, ali i – pacifista, antimilitarista i ekumenista, znalaca i neznalaca, humanista i čovjekomrzaca, stvaralaca nadnacionalnog formata i osoba koje u nauci i umjetnosti nemaju ni ime ni prezime. I sve to nije specifičnost Crne Gore; takve pojave se primjećuju i u drugim akademijama, ne samo u ex-YU regiji i drugim suśednim državama. Crnogorska specifičnost, međutim, nesumnjivo jeste već ustaljena pojava da državna akademija – izjavama i dugogodišnjim djelovanjem svojih predstavnika i militantnih akademika – nanosi ozbiljnu štetu ugledu Države i njenih čelnih institucija, ne priznaje (ili, što je još opasnije, parcijalno „priznaje“!) zakone svoje Države, omalovažava njene predvodnike – državne, naučne, umjetničke.
DUKLJANSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI utemljena je na Dan pada Bastilje - 14. jula 1999. godine - ne da slavi proslavljenu Francusku revoluciju, nego da time potencira svoje programsko opredjeljenje koje, uz multidisciplinarno stvaralaštvo, obuhvata i kritičku revalorizaciju crnogorske državne i kulturne istorije, odbacujući bilo kakvu inferiornost prema duhovnim vrijednostima brojnih - bližih ili udaljenijih država i naroda.
Oslanjajući se na vjekovnu crnogorsku oslobodilačku tradiciju i na univerzalno značenje antifašizma 13-julskog ustanka crnogorskog naroda, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti poštuje svačije opredjeljenje – nacionalno, vjersko, ideološko, političko i svako drugo, pod uslovom da akcije koje proizilaze iz tog opredjeljenja ne ugrožavaju prava i slobodu drugih.
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti se ne miri sa stanjem u kojemu se ismijavaju identitetska jezgra Crnogorskog naroda: Crnogorske kulture, Crnogorskog jezika, Crnogorske Crkve i - Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Nepoštovanjem Zakona i amfilohijevskim radnjama koje takvo stanje produkuje, tzv. „najviša naučna ustanova“ pruža obilje argumenata da Dukljanska akademija nauka i umjetnosti protiv rukovodstva CANU podnese krivičnu prijavu, što je, po našem mišljenju, po službenoj dužnosti trebalo da uradi državni tužilac.
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti sa žaljenjem konstatuje da se nastavlja ponižavanje najvrednijih naučnih i umjetničkih stvaralaca, državnih organa i važećih zakonskih normi, te izražava najveći stepen nerazumijevanja da se toleriše ovoliki opseg nevaspitanog, oholog, drskog ponašanja, koje postaje ogromna smetnja ostvarivanju ljudskih i građanskih prava i razvoju demokratije u Crnoj Gori. Trogodišnje iskustvo pokazuje da se, uz punu lojalnost Vladinom projektu za spajanje CANU i DANU, uzaludno čekalo da usvojeni Zakon bude i primijenjen, i tu se ne može govoriti samo o naivnosti Dukljanske akademije n/u.
Nezavisno od ovog negativnog iskustva, Crna Gora ne treba da se boji „dvojnosti“ nacionalnih institucija, jer mi ne bismo ni željeli da se kod nas primijeni recept koji je primijen pri dekretiranom ukidanju državne Ruske akademije nauka i još četiri druge akademije, koje su, uprkos svim otporima akademika, najprije ukinute pa potom „ujedinjene“ – u Novu Rusku akademiju nauka koja je projektovana kao društvena organizacija – pod punim nadzorom Vlade i ruskog Predśednika.
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, u prvim godinama djelovanja podržana od Države kao važna nacionalna institucija nauke i umjetnosti, od početka nije bila u materijalnom pogledu izjednačena sa privilegovanom CANU, a od 2003. godine, dakle više od jedne decenije, uopšte nije finansirana od Države. Od tog doba DANU opstaje i radi u krajnje nepovoljnim uslovima, uz simbolične iznose dobroželećih građana, prijatelja i poštovalaca našega stvaralaštva, sljedbenika naših nastojanja da Crnu Goru učinimo boljom, humanijom, kulturnijom i – dostojanstvenijom. Danas vidimo da smo u ostvarenju tog velikog sna samo djelimično uspjeli. Ali mi i dalje radimo, vlastitim sredstvima sebe i Dukljansku akademiju pomažemo i usmjeravamo, i nijesmo ozloijeđeni što je naša Država toliko povjerenja ulagala u onu drugu - da osmisli i konstituiše projekat od fundamentalnog značaja „Crna Gora u XXI stoljeću - u eri kompetitivnosti“. Nijesmo ni srećni što je u taj projekat Država uložila milion i nekolike stotine eura, a još smo manje srećni što su rezulati Projekta, objavljeni u šesnaestak knjiga, kao neadekvatni, već sasvim zaboravljeni.
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti upućuje izraze duboke zahvalnosti našim iseljeničkim društvima i organizacijama i njihovim istaknutim predstavnicima – za nesebičnu, domovinsku podršku i pomoć, koju su naročito iskazali na Referendumu za nezavisnost Crne Gore. Posebnu zahvalnost im dugujemo za njihove nedavne brižne poruke crnogorskim državnicima – da se ne zaboravljaju stvaralački, identitetski i patriotski doprinosi koje je Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, djelima i djelatnošću svojih akademika - ugradila u Panteon crnogorske nezavisnosti, suverenosti i slobode.
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti ne ide u istoriju; ona je svojom djelatnošću i djelima svojih akademika odavno značajan segment savremene crnogorske istorije! Njena kritička budnost i kreativni doprinos i danas zrače i znače kao u danima njenog utemeljenja, zaključuje Perović.
