Kako objašavaju u MUP-u, procedura za izvršenje cromjene u registru rođenih po osnovu mijenjanja imena uređena je Zakonom o ličnom imenu koji definiše pojam, stukturu, određivanje, korišćenje i promjenu ličnog imena državljanina Crne Gore.
"Lično ime, samo prezime ili samo ime, može se promijeniti nakon promjene porodičnog ili ličnog statusa - usvojenja, utvrđivanja očinstva ili materinstva, sklapanja, razvoda ili poništenja braka, ali i po zahtjevu. Zakonom je propisano da punoljetno lice promjenu može izvršiti na lični zahtjev, a maloljetno na zahtjev njegovog zakonskog zastupnika. Ako promjenu imena maloljetnog lica zahtijeva jedan roditelj, uz zahtjev prilaže saglasnost drugog roditelja, a ako promjenu ličnog imena zahtijeva staratelj maloljetnog lica, prilaže se odobrenje organa starateljstva. Zakon takođe propisuje da je za promjenu imena maloljetnog lica koje je navršilo deset godina, a koje je sposobno da izrazi svoje mišljenje, potrebna i njegova saglasnost", saopšteno je za „Dan” iz MUP-a.
Organ državne uprave nadležan za unutrašnje poslove odlučuje rješenjem o zahtjevu za promjenu imena, na koje ponosilac, ukoliko nije zadovoljan, može upututiti žalbu Ministarstvu unutrašnjih poslova. Zakon predviđa i razloge zbog kojih se promjena imena neće dozvoliti.
"Zakonom o ličnom imenu propisano je da se promjena neće dozvoliti licu koje je pravosnažno osuđeno za krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti do izvršenja kazne ili dok traju pravne posledice osude, a ministarstvo je dužno da u postupku odlučivanja po zahtjevu za promjenu ličnog imena po službenoj dužnosti pribavi podatke iz kaznene evidencije i podatke o sudskom postupku, u slučaju da lice protiv koga teče sudski postupak za krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti podnese zahtjev za promjenu ličnog imena", objašnjavaju u ovom resoru.
Psiholog Radmila Stupar Đurišić objašnjava da ime predstavlja veliki dio identiteta čovjeka. Po njenim riječima, promjena imena sa psihološkog stanovišta pametna je odluka, jer čovjek mijenja ono čime je nezadovoljan. Ona je kazala da se čovjek poistovjećuje sa imenom, navodeći da je to verbalna komponenta same osobe.
"Često jezik koji je savremen, a još uvijek ima prizvuke tradicionalizma, djeluje da imena onda imaju neki prizvuk tradicionalizma koji moderni, savremeni ljudi ne žele da imaju u svom imenu", objašnjava ona.
Kako kaže Stupar Đurišić, jako je česta situacija da se imena mijenjaju, a posebno, kako je kazala, tradicionalna.
"Mijenjaju se ta tradicionalna imena koja ne idu uz savremenu ličnost, odnosno želja je te osobe da bude u trendu, savremena, moderna u razvoju jezika. Kao što savremenost i trend idu u okviru svih drugih kultura, tako se i jezik osavremenjava. Naša tradicionalna i neka druga imena opet imaju neku konstantu, tradicionalnost. Osoba koja želi da se mijenja, da se bolje adaptira u novonastalo društvo, želi jednostavno da se osjeća bolje", kazala je ona.
Stupar Đurišić ukazuje da ne treba čuditi da ljudi koriste pomoć ako već u zakonu postoji mogućnost za to.
"Iz psihološkog ugla, djeluje kao pametna odluka nešto vam se ne dopada u životu, a u okviru zakona imate mogućnost da to promijenite bez većih problema, pa zašto ne biste", kazala je ona, dodajući da određena imena u društvu imaju i podrugljivu konotaciju.
Sociolog Srđan Vukadinović smatra da neko ne treba da se stidi svog imena, već da ga nosi sa ponosom. Pored nezadovoljstva imenom koje su jednom licu dali roditelji, kako kaže, ima i drugih razloga za promjenu imena.
"Neko je nezadovoljan iz određenih razloga, ne sviđa mu se ime i smatra da bi mu neko drugo bolje pristajalo, možda u sredini u kojoj su različiti jezički i moralni kriterijumi, možda je izložen podrugivanju zbog tog imena. Naravno, to treba shvatiti. S druge strane, kada se mijenja ime, teži se nekoj promjeni identiteta. Bez obzira kakvo je ime, dopadalo se nekome ili ne, koliko god bilo izloženo hvalospjevima ili porugama, onaj ko ga ima treba dostojanstveno da ga nosi", smatra Vukadinović.
Kako je rekao, ako neko 15 ili 16 godina nosi neko ime, on je poznat po njemu u sredini u kojoj se nalazi i uvijek će biti prepoznat po tom imenu.
"To je bjekstvo od nečega, želja da se promijeni identitet. Nije dobro da promjena imena služi za skrivanje identiteta i da se ne bi bilo dostupno nekim organima, institucijama države. Ljudi koji idu u Legiju stranaca promijene ime i prezime jer tamo su jedno, a kada se vrate sasvim nešto drugo. To je stavr ličnog izbora i volje. Nije dobro ako se promjenom imena nešto zloupotrebljava", upozorava Vukadinović.
