- Zatražiću već u ponedjeljak detaljne informacije od nadležnih institucija o njihovom radu na rasvjetljavanju neriješenih ubistva i o uticaju takvih ubistava na aktuelnu bezbjednosnu situaciju u državi - rekao je predsjednik Odbora Mevludin Nuhodžić.
Narodni poslanici toliko mogu. Ali ono što je već sada izvjesno je da odgovor na pitanje neće dobiti. Prosto zbog toga što „bezbjednjaci“ ili ne znaju odgovore, što je manje vjerovatno, ili nijesu sposobni da riješe zločine, što je mnogo izvjesnije.
I dok bezbjednosni sektor nijemo posmatra mafija pravi čistku u svojim redovima i kao glinene golubove, ubija jednog po jednog nepoželjnog svjedoka ili neposlušnog vođu nekog ogranka koji je „zgrabio“ više nego što mu pripada.
Ono što posebno brine je poljednje ubistvo koje se dogodilo u Crnoj Gori i zbog kojeg će Odbor saslušavati ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića, direktora Uprave policije Slavka Stojanovića, v. d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejana Peruničića i vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića.
Nije ubijen čovjek podzemlja, a ubijen je po mafijaškom „receptu“. Na meti se 17. aprila, usred dana, našao bivši političar, intelektualac i građanski aktivista koji je bio u biznisu, ali ne nekom „velikom biznisu“, Budvanin Saša Marković. Ubijen je iz zasjede, u automobilu, nadomak svoje kuće. Prema nezvaničnim informacijama, ubijen je iz puške koja je imala prigušivač i koju je ubica nakon zločina zapalio, kako bi prikrio tragove. Ko je i zašto ubio Sašu Markovića policija još ne zna. Istraga je u toku. Ili je ubica poučen serijom neriješenih mafijaških ubistava na njihov način ubio Markovića i prikrio tragove, ili je neko unajmio mafiju da ga ubije.
Odgovora, za sada, nema, kao što je bez odgovora bezbjednosnog sektora i serija neriješenih mafijaških ubistava u našoj zemlji koja su se dogodila u posljednjih nekoliko godina.
Nikšićanin Vidak Vorotović (34) likvidiran je 15. decembra 2012. u Nikšiću. Dok je sjedio u svom “audiju”, na parkingu kod Autobuske stanice, ubica mu je prišao iz mraka i kroz staklo ispalio više hitaca. Pretpostavlja se da je oružje imalo prigušivač jer niko nije čuo pucnje, pa ni taksisti koji su bili parkirani u blizini. Ubica je izbjegao i sve sigurnosne kamere na objektima na Autobuskoj stanici i nestao bez traga.
Kotoranin Darko Bugarin (33) ubijen je 28. juna 2013, ispred svoje kuće u Škaljarima. Ubica ga je čekao u zasjedi i kada je izašao iz kuće pritrčao mu i pucao. I ovaj egzekutor je izbjegao kamere i nestao.
Bugarin je radio kao šef obezbjeđenja u diskoteci “Maksimus”, a bio je blizak saradnik i tjelohranitelj Dragana Dudića Frica (50) koji je ubijen 30. maja 2010. godine u Kotoru. Vorotovićev mlađi brat Marko, takođe je bio šef Dudićevog obezbjeđenja. On je u zatvoru u Spužu, gdje u okviru nagodbe koju je postigao sa srpskim pravosuđem, izdržava kaznu, nakon što je u procesu protiv Pljevljaka Darka Šarića, optuženog za šverc droge iz Južne Amerike u Evropu, priznao da je bio dio švercerskog klana koji je krijumčario kokain. Osuđen je na devet godina zatvora.
Dudića je ubio Nikšićanin Ivan Vračar koji je u zatvoru u Spužu. Tokom suđenja branio se ćutanjem.
Baranin Stefan Đukić (23) ubijen je iz zasjede, 5. novembra 2013. Vjeruje se da su u njega pucala dvojica napadača. Bio je u automobilu i dok je ispred zgrade u kojoj je živio tražio paking ubice su istračle iz mraka i zasule ga mecima. Nestali su bez traga.
Policija nije riješila ni ubistvo Tivćanina Milorada Tamburića (68), koji je pronađen mrtav u svom stanu u Tivtu 3. februara prošle godine. Tamburić se bavio biznisom, prema informacijama iz policije nije imao nikakave veze sa mafijom, ali njegov ubica do danas nije uhvaćen.
Serija mafijaških likvidacija nastavljena je u maju, dvostrukim ubistvom u Podgorici. Podgoričani Vinetu Strugar (50) i Milutin Radović (40) ubijeni su iz zasjede 30. maja, na parkingu u podgoričkom kvartu Zabjelo. Policija vjeruje da je Strugar bio meta, a Radović slučajna žrtva ovog zločina, jer se našao sa njim u društvu. Ubice su ih čekale u automobilu na parkingu. Kada su Strugar i Radović došli do svog vozila zapucali su prema njima. Automobil ubica pronađen je ubrzo nakon zločina, zapaljen u garaži, u obližnjoj zgradi. U vozilu je bila i puška iz koje je pucano. Vatra je uništila sve tragove.
Baranin Armin Muša Osmanagić (39) ubijen je prema istovjetnom scenario 16. septembra prošle godine, u bašti svog restorana “Savoja”, u centru Bara, usred dana, oko 13.15 sati. Ubice su čekale u automobilu, na parkingu preko puta restorana. Osmanagić je ubijen metkom iz snajperske puške. Vozilo je pronađeno zapaljeno, pola sata kasnije, u slijepoj ulici kod Željezničke stanice. U njemu je bila i snajperska puška.
Osmanagić je bio pod nadzorom policije, upravo zbog informacija da mu prijeti likvidacija.
Baranin Andrija Mrdak (42) ubijen je u zasjedi 25. decembra prošle godine, ispred kapija zatvora u Spužu, oko 10.30 ujutro, pred više desetina svjedoka i naočigled zatvorske policije. Dvojica napadača sačekala su da izađe iz automobila nakon čega mu je prišao jedan od njih, ali kako mu se Mrdak suprotstavio i pokušao da mu otme pištolj, pritrčao je drugi i ubio ga. Ubice su pobjegle motociklom. Jedan od njih je ranjen u obračunu, a za sobom je ostavio i pištolj iz kojeg je pucao. Ni svjedoci, ni tragovi krvi ubice, kao ni pištolj nijesu pomogli policiji da riješi ovaj zločin.
Mrdak i Đukić bili su najbliži saradnici Osmanagića.
Zbog serije neriješenih mafijaških likvidacija čelnici bezbjednosnih službi nijesu pozvani na odgovornost. Motivi ubistva građanskog aktiviste, bivšeg političara Saše Markovića za sada nijesu poznati, ali svakako, ovaj zločin upozorava da je bezbjednosna situacija u Crnoj Gori na zabrinjavajućem nivou. Možda je vrijeme da oni koji ne znaju odgovor na pitanje ko ubija po Crnoj Gori preuzmu odgovornost i funkcije prepušte onima koji će možda doći do odgovora.
Kaćuša Krsmanović
