Pet vrhunskih umjetnika: violinista Danijel Roulend, bandoneonista Marselo Nisinman, gitarista Alberto Mesirka, pijanistkinja Nataša Kudritskaja i, naravno, Marković - solista i pedagog cijenjen ne samo u Evropi, već i mnogo šire - priredili su ljubiteljima tanga nezaboravno iskustvo izvođenjem programa koji su činile kompozicije od početka prošlog vijeka, pa do savremenih djela. Iako, kao što sam kaže, svjestan karaktera podgoričke publike, Marković je uvijek oduševljen prijemom te sa radošću prihvata svaki dolazak u rodni grad, bez obzira na tijesno ispunjen raspored, kako sa ovim, tako i sa drugim ansamblima i kolegama.
- Ovo su moji dragi prijatelji i umjetnici iz ansambla "Chamber Jam Europe", sa kojima godišnje provodim puno vremena od Finske do Španije. Bila je prava sreća da su oni baš danas bili slobodni da nastupe u Podgorici, jer već sjutra biće svuda po svijetu. Eto, sastali smo se ovdje i imali priliku da tango, prije svega Astora Pjacolu u našem izvođenju predstavimo publici - dodao je naš sagovornik.

- Čovjek mora da pliva i da sam sebe "hvata" u životu - da trči za sobom. Ali, pravi izazov je uvijek ovaj A tempo, jer ima svoju dušu u ovom ovako "gluvom" teatru. Kada ovdje uspijete da izvedete piano, kada uđete u "hemiju" tog trenutka, onda je to neprevaziđeno! To se i dogodilo, sa Pjacolom nastala je ta vrlo intimna atmosfera - opisao je on.
Marković dodaje da su dva djela čuvenog argentinskog kompozitora - Svita anđela i Svita đavola - repertoar koji se našao na njihovom albumu izdatom u posebnom formatu, na vinilskoj ploči.
- Još u junu smo snimili i objavili tu ploču sa Pjacolinim kompozicijama za Berliner majster šalplaten (Berliner Meister Schallplatten) i to tako što smo cijele strane snimali odjednom, bez prestanka - jednu, pa drugu stranu, potpuno analogno, bez editovanja. Ta ploča postigla je veliki uspjeh i skoro je rasprodata, iako ima nevjerovatno visoku cijenu. Sada već pregovaramo sljedeće projekte. A kada je u pitanju ovakav ansambl, ovakva estetika, uvijek je zadovoljstvo biti dio toga - ističe naš sagvornik.

- Mi smo već sada dio Evrope i moramo da imamo taj prepoznatljivi kulturni pečat. Ako mi nemamo tu kulturu, ako je bacamo pod noge - kao što i bacamo - to nije dobro. Zato treba da ulažemo, recimo, u Muzički centar Crne Gore, u to srce muzičkih događaja koje bi trebalo izdigne ovu Crnu Goru na pijedestal, jer ova zemlja to zaslužuje. Ne zaslužuje neke "pink" ili loše sportske događaje...
No, želje su nekada jedno, a realnost sasvim drugačija. Zato se postavlja pitanje: da li A tempo može naprijed?
- Svaki koncert, svaki pomak u bilo kom smislu je dobrodošao. Čak i ako je to onaj korak kada imate osjećaj da stojite u mjestu, on je dobar. Samo ne smijemo da mislimo retrogradno, da zaustavljamo stvari, da se prekine nešto što se godinama gradi... U ovaj festival uložen je ogroman trud i energija u svim oblicima. I to ne smije da stane. A tempo mora da ide naprijed - zaključuje Marković.
K.J.
Foto: MCCG