On je dirigovao CSO koji je izvodio zahtjevna djela ruskih autora. Program je počeo Koncertom za klavir i orkestar u fis-molu Aleksandra Skrjabina, u kome je solista bio naš renomirani pijanista Ratimir Martinović, dok je drugi dio večeri pripao simfonijskoj poemi "Šeherezada" Nikolaja Rimskog-Korsakova.
- Orkestarska pratnja u djelu Skrjabina je delikatna i veoma zahtjevna za svaki ansambl, i za dirigenta posebno, jer je puno promjena tempa. Svaki pijanista veoma slobodno, različito svira ovaj koncert, tako da nije jednostavno da orkestar fleksibilno reaguje. A upravo se tu CSO pokazao - da može brzo da reaguje, da isprati komplikovan koncert. S druge strane, u "Šeherezadi" je pokazao svoje soliste i izvođenjem se ne bi obrukao gdje god da se to čulo. To je veliki kompliment orkestru, ali argumentovan. "Šeherezada" je primjer koliko ko od izvođača može, koliko ko umije. Sve se desilo na pravi način i meni je bilo zadovoljstvo što sam večeras dirigovao - potcrtao je Suđić.
Martinović je, pak, posebno emotivan tokom i nakon izvođenja Skrjabinovog djela. Nije samo njegova solistička dionica bila dirljiva, već i njegovo obraćanje i bis koji je zatim izveo.
- Za mene je 27. april poseban datum. Naime, ove godine se na taj datum obilježava tačno stotinu godina od kada je umro Aleksandar Skrjabin. Ali, na taj dan su otišle još dvije osobe koje imaju posebno mjesto u mom životu. To su don Branko Sbutega i Blažena Ozana. Ovih dana mnogo je osoba oko mene koji su teško ili se bore za život. Kako bih prekinuo taj ružni niz, izvodim djelo Vojislava Mokranjca - kao molitvu za sve njih da se što brže oporave - kazao je Martinović.
Ovogodišnji XIV A tempo, koji je 2001. godine nastao u okviru muzičkog segmenta repertoara CNP-a, kroz moto "Daleko i blizu" publici je ponudio sedam koncerata i jednu promociju knjige, u potpunosti posevećene crnogorskim muzičkim izvođačima i stvaraocima, gdje god se nalazili širom svijeta.- Mislim da je sama ideja nesporna: pozivanje naših ljudi koji ostvaruju zaista uspješne karijere u inostranstvu je logičan, opravdan potez i ja sam veoma zadovljan što su se ovdje stekli uslovi da ih u profesionalnom smislu pozovemo, da im ponudimo ono što imamo i da to bude na nivou na koji su oni navikli. Drugo, mislim da su svi na svoj način opravdali taj poziv, da su pokazali da je riječ o zaista velikim umjetnicima. I - moram biti malo subjektivan - tu nije bilo lošeg koncerta - kazao je direktor Muzičkog centra Crne Gore Žarko Mirković, institucije koja sa nacionalnim teatrom organizuje ovaj međunarodni muzički festival.
No, kako ističe, ovo izdanje glavnog muzčkog događaja u Podgorici "nije imalo glamura" poput prethodnih godina.
- To je jednostavno zato što je ovo "sirotinjski festival". Ali što se muzike tičem, on je pun pogodak i zato sam zadovoljan. Mislim da su svi koji su tu bilii - i izvođači i pubika - istog mišljenja. Niko se ne odriče svojih najboljih ni u jednoj profesiji, ali ako ih zovete, morate da im pružite određene uslove. Ne podrazumijevam tu samo na salu, već partnere. A mislim da je CSO bio dostojan partner - dodao je Mirković.
A tempo je festival koji danas organizuju MCCG i CNP, uz pomoć Ministarstva kulture. Nakon 14 izdanja tokom kojih je, kako kaže naš sagovornik, festival išao konstatnom uzlaznom linijom "onako kako se razvijala ukupna muzička kultura u Crnoj Gori", uloga A tempa nesporna.
- Stigli smo do nivoa kada jednostavno nećemo da idemo niti natrag, niti na niže. A taj nivo zahtijeva ozbiljniju podršku nego što smo do sada imali. Mislim da ta podrška mora biti ozbiljnija, da organizacija festivala i, končano, njegovo profilisanje moraju da odgovaraju onome što se dešava na muzičkoj sceni. I zato smo mi u MCCG i CNP spremni da pitanje A tempa otvorimo, ponudimo i predočimo ljudima koji su odgovorni za kulturu na različitim nivoima - i na nivou države i, što je posebno zanimljivo, na nivou grada koji je do sada ostajao potpuno indiferentan u odnosu na to što se dešavalo - da vidimo da li je to veliki izazov za ovu sredinu.
Mirković smatra da je naša sredina, ipak, spremna da podrži nešto što se dokazalo tokom 15 godina postojanja.
- U svakom segmentu se može prepoznati djelovanje ovog festivala - na ukupan muzički život, na karijere pojedinaca, animaciju publike - i sada je vrijeme da kažemo da festival konačno mora da egzistira drugačije. Želimo da znamo da li su i drugi spremni da na tome rade, jer sada više ne zavisi ne zavisi sve od nas - istakao je on i dodao da će organizatori ovog festivala veoma brzo otpočeti komunikaciju kako bi pronašli nove modele saradnje.
Iako ima međunarodni predznak, A tempo nije manifestacija koja bi mogla da dobije podršku iz Evrope, koja je sve pristupačnija našim kulturnim projektima.
- Evropa podržava različite projekte sa različitim idejama, ali nisam siguran da im može biti zanimljiv jedan festival, koji je u nekom smislu, klasičan i koji je više potreban ovoj sredini. Tu i tamo vjerovatno može biti neke podrške, ali u ovom kontekstu u kojem A tempo sada egzistira, to prosto nije moguće. Naime, mi nemamo ni jednog službenika, nemamo mnogo toga, ali mislim i da mnogo toga imamo da ponudimo, tako da ćemo prosto morati da napravimo jednu ravnotežu između onoga što nam treba i što možemo, i da vidimo kako dalje - dodaje direktor MCCG.
Podršku tome daje i beogradski dirigent. Kao redovni gost podgoričkog i čest gost orkestara širom Evrope, Suđić ističe da Crna Gora može lako postati prepoznata po svojim muzičarima.
- Moramo znati i to da danas nije ekonomski faktor ono što je najvažnije u rangiranju, u pojmanju uspjeha i kvaliteta određenih država. To nije čak ni sport, jer sve te zlatne medalje ne tvore svijet koji je, pak, takmičarski nastrojen. Kultura je ona koja govori o kvalitetu života. Mislim da će poruka o Crnoj Gori i regionu svakako biti kvalitetnija kada ljudi širom svijeta shvate da se ovdje nema samo plaža, već i nekog sadržaja. I upravo ti sadržaji se moraju njegovati - kaže on.
Mirković još jednom podsjeća kako budućnost A tempa zavisi od nas samih, tačnije od naše sredine. No, svjestan je i limita.- Gradsko jezgro Podgorice ima, možda, 100.000 ljudi. Iz toga je veoma teško izvući 400 koji će u pet dana uzastopno doći na koncerte. Činjenica je da su simfonijski koncerti nešto što je ovdje jako dobro posjećeno, a znajući kakva je situacija u regionu, mi smo više nego zadovoljni. Međutim, kamerni koncerti su nešto što ovdje još nije zaživjelo. Takove koncerte imate na A tempu i povremeno u drugim prostorima, mimo adekvatne prezentacije. Na kamernom koncertu nikada ne možete očekivati onoliko ljudi koliko dođe da sluša simfonijski orkestar. Recimo da 150 ljudi znači jako mnogo. Mislim da nam u tom dijelu predstoji veliki rad kada se uselimo u novi prostor i kada budemo imali malu salu za kamerne sastave. A što se tiče novih ljudi u publici, kada god neko neko aplaudira između stavova - što se smatra "kršenjem konvencije" - ja sam veoma zadovoljan, jer je to znak da je neko prvi put tu i da je došao to da čuje. Da li će doći ponovo, to ćemo da vidimo, ali ćemo se potruditi da ih privučemo.
Čelni čovjek A tempa ne kaže da festival treba održati po svaku cijenu. On ne želi da komentariše to da li jednom gradu od 200.000 stanovnika treba ovakav festival, te podsjeća da su se "zatvorile i mnoge fabrike".
- Ali, ostaje pitanje čemu mnogi drugi poslovi i da li novac koji se odvaja za covakvog festivala nije baš svakodnevni posao - da budem sasvim otvoren - i ne može se to lako napraviti, niti može svako da ga napravi. Tu, prije svega, mislim na sve one umjetnike koji su dali doprinos A tempu. Da li neko može to da ignoriše - upitao je Mirković, ali i istakao da ne treba davati odgovor na to pitanje, sve dok se ne čuje odgovor sa druge strane.
Podsjećamo, nastao kao festival CNP-a, čiji je muzički program tada uređivao upravo Mirković, A tempo je 14 puta održan na Velikoj sceni i u pratećim prostorima nacionalnog teatra, predstavljajući najznačajnije crnogorske muzičke izvođače i autore, ali i poznate umjetnike iz svih krajeva svijeta. Festival nije samo kontinuirano pratio sve što se dešavalo na globalnoj muzičkoj sceni, prije svega iz domena klasične muzike, već je pokrenuo zamajac ozbiljnijeg razvoja crnogorske muzičke scene, pa i nastanka prvo Muzičkog centra Crne Gore, a zatim i Crnogorskog simfonijskog orkestra. Konačnim završetkom objekta u kome će od kraja ove godine djelovati MCCG, otvara se i mogućnost da se programi A tempa održavaju u dvije sale koje su među najsavremenijim na Balkanu. U susret 15. izdanju, ostaje nada da će festival, osim novih prostora, dobiti značajniju i širu podršku za još mnogo uspješnih godina - pa i decenija rada.
K.J.
Foto: MCCG/D.Miljanić
