Profesor Rubik je sredinom 70-tih godina tražio način na koji bi svojim studentima na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Budimpešti demonstrirao 3D kretanje. Inspiraciju je pronašao gledajući u Dunav, a model koji je razvijao za edukaciju studenata postao je planetarno popularna enigmatska igračka. Ideju za srce rotirajuće kocke - mehanizam koji elementima omogućava rotacije, a da se pritom kocka ne raspadne - Rubik je dobio gledajući kako se voda u Dunavu obavija oko šljunka.
U majčinom stanu Rubik je eksperimentirao s drvenim i gumenim elementima spojenim spajalicama za papir, a kad je prototip bio gotov, trebalo je kocku označiti da bi se stekao dojam rotacije. Kao najjednostavnije i najbolje rješenje, nametnule su se primarne boje. Postavljanje naljepnica na gotovu kocku za Rubika je bilo puno emocija, jer je shvatio da je napravio revolucionarnu stvar.
- U trenutku kad sam počeo da okrećem stranice, postalo je jasno da pred sobom imam zagonetku, ali u tom trenutku nije mi bilo poznato može li ona može i da se riješi. Trebalo mi je nekoliko sedmica, jer postoji oko 43 triliona različitih kombinacija - otkriva za The Guardian izumitelj Rubikove kocke.
Čim je složio kocku, Rubik je shvatio da svoj izum može da proda, ali mu je trebalo tri godine da je plasira na tržište. Gajeći prema kocki očinske osjećaje, od početka se distancirao od poslovne strane priče. Kocka je postala najprodavanija igračka svih vremena, s više od 350 miliona prodatih primjeraka, a takav globalni uspjeh njen tvorac ipak nije očekivao.
Zadivljen je i činjenicom da uzbuđenje oko njegove kocke ne splašnjava ni kod novih generacija, pa je nedavno opet srušen svjetski rekord u njenom slaganju i sada iznosi 5,25 sekundi.
- Tinejdžeri su najbrži, a budući da sam imao 30 godina kad je kocka rođena, nikada nisam pripadao vrhunskoj ligi. Moj prosjek je uvjek bio oko jednog minuta - otkriva Rubik.
Izvor: T portal
Foto: tportal.hr
