Prema podacima Ministarstva zdravlja, kako je kazao specijalista neurologije dr Jefto Eraković, u Crnoj Gori više od 50.000 osoba boluje od dijabetesa, dok je broj oboljelih od dijabetesa u cijeloj Evropi u porastu a takav trend, kako je naglasio, prisutan je i u Crnoj Gori.
– Ono što zabrinjava jeste podatak da je Crna Gora u prvih pet država Evrope gdje se bilježi najveći porast oboljelih (Turska, Crna Gora, Makedonija, Srbija i Bosna i Hercegovina). Kolege endokrinolozi su mnogo više upoznate sa ovim problemom, dok su neurolozi svjedoci da postoji značajan porast neuroloških komplikacija dijabetesa, pa s tim u vezi smo i mi direktno povezani sa ovim podacima, rekao je dr Eraković.
KOMPLIKACIJE
Hronične komplikacije dijabetesa, kako je objasnio, dobile su naziv po svom toku koji je hroničan i progresivan.
– Nazivaju se još kasne (nastaju poslije nekoliko godina trajanja dijabetesa) ili vaskularne, obzirom da su promjenama najčešće zahvaćeni krvni sudovi. Prema zahvaćenosti krvnih sudova vaskularne komplikacije dijabetesa se dijele na mikrovaskularne i makrovaskularne. Mikrovaskularne zahvataju najmanje krvne sudove, kapilare i pre kapilarne arteriole i glavna manifestacija im je zadebljanje kapilarne bazalne membrane. Mikrovaskularna bolest koja zahvata retinu dovodi do dijabetesne retinopatije, a zahvatanje bubrega dovodi do dijabetesne nefropatije, a vasa nervorum do dijabetesne neuropatije. Bolest malih krvnih sudova može zahvatiti i srce, tako da se opisuje kardiomegalija sa srčanom insuficijencijom. Makrovaskularne komplikacije se odnose na velike krvne sudove i predstavljaju agresivniju formu ateroskleroze. Onedovode do povećane učestalosti infarkta miokarda, moždanog udara i gangrene stopala, upozorio je dr Eraković i naveo da učestalost komplikacija zavisi od brojnih faktora.
– Bubrežna insuficijencija je glavni uzrok smrti kod pacijenata sa dijabetesom tip-1, a makrovaskularna u pacijenata sa tipom 2. Sljepilo se javlja u oba tipa,češće u tipu 1, dok se makularni edem ishemije katarakta češće javlja u dijabetesu tipa II. Ono čime se mi kao neurolozi najčešće srećemo jeste problem dijabetesne neuropatije, kao komplikacije dijabetesa. Periferna i autonomna neuropatija su dvije najčešće komplikacije oba tipa dijabetesa. Neke lezije su posledica ishemične infarkcije perifernog nerva (dijabetesna amiotrofija). Najčešći uzrok simetrične senzorne i motorne periferne neuropatije, kao i autonomne neuropatije su metaboličke ili osmotske promjene povezane sa hiperglikemijom, kazao je dr Eraković.
On je naglasio da ne postoji efikasni lijek u sprečavanju neuropatija tako da regulacija glikemije predstavlja najznačajniju preventivnu mjeru.
– Kod periferne senzorne polineuropatije gubitak senzibiliteta se javlja najranije, često mjesecima i godinama prije parestezija kao što su mravinjanje, pečenje, bolovi. Tegobe se javljaju obično na donjim ekstremitetima u toku noći. Gubitak senzibiliteta podrazumijeva smanjeni osjećaj na vibracije, bol i temperaturu, posebno u nogama, a manje izražen na rukama. Simetrična motorna neuropatija se javlja znatno ređe od senzorne neuropatije i udružena je sa usporenim provođenjem motornih nerava, mišićnom slabošću i atrofijom. Patogeneza je slična kao kod senzorne. Mononeuropatija se javlja kada dođe do vaskularne okluzije specifične nervne grane. Ako je zahvaćeno više od jednog nerva govori se o mononeuritisu multiplex. Većina ovih motornih neuropatija se poboljšava poslije 6-8 nedjelja, istakao je dr Erakovići pojasnio da može doći do reverzibilnog oštećenja kranijalnih nerava koje se mogu manifestovati kao ptoza, lateralna devijacija oka, nemogućnost pomjeranja oka u stranu, facijalne (Belove) lezije nerva.
VELIKI BROJ OBOLJELIH KOJI NISU REGISTROVANI
dr Olivera Bošković
Predsjednik Udruženja endokrinologa Crne Gore dr Olivera Bošković je odgovarajući na naše pitanje, koliko je u Crnoj Gori oboljelih od dijabetesa TIP 2, kazala da prema podacima sa kojima raspolažu registrovano je preko 30.000 oboljelih.
– Kako znamo da na jednog registrovanog i u veoma razvijenim zemljama postoji najmanje jedan neregistrovan oboljeli, bilo da još uvijek nije dijagnostikovan ili nije registrovan, dolazimo do cifre od više od 50.000 oboljelih u Crnoj Gori.Ukoliko bismo ovim brojkama pridružili one koji su u tzv. stanju predijabetesa ili su u riziku da obole, dolazimo do cifre od 100.000 naših državljana. Zaključak je jasan, problem je prisutan i moramo se energično boriti da popravimo stanje, navela je dr Bošković.
Ona je kazala da je veoma važno pomenuti da je potrebna spremnost cijelog društva, svakog pojedinca; porodice, kao osnovne društvene zajednice, da se pristupi prevenciji i spriječi obolijevanje ili, ukoliko je bolest već nastupila,kako je dodala, da se preveniraju komplikacije bolesti.
– Edukacija o rizicima i bolesti, zdravi stilovi života su veoma važni u toj borbi. Ukoliko znate da je pušenje jedan od faktora rizika, jasno je koliko pojedinac može uticati na pojavu bolesti i sva dalja dešavanja. Isto važi za konzumiranje alkohola (takodje faktor rizika), gojaznost, fizičku neaktivnost, neuredno spavanje itd. Cilj liječenja dijabetesa jeste da se spriječi i odloži nastajanje komplikacija bolesti. Ukoliko se postigne dobra regulacija bolesti, komplikacije će se javiti mnogo kasnije i oboljeli će imati dug i kvalitetan život uz relativno niske troškove liječenja, poručila je dr Bošković.
ULAGATI U PREVENCIJU
– U eksperimentalnoj fazi su i drugi vidovi liječenja (koja se oslanjaju na saznanja iz oblasti genetike). Troškovi koje naše društvo ima za liječenje komplikacija bolesti (komplikacije na krvnim sudovima, tzv, mikro- i makrovaskularne komplikacije) su sigurno izuzetno visoki i nije ih lako izračunati. Komplikacije na krvnim sudovima mozga, oka, srca, bubrega, donjih ekstremiteta spadaju u skupa liječenja i nažalost, velika sredstva iz budžeta kojim raspolažemo, se troše na njih. Poruke našem društvu su da je veoma važno da ulažemo u prevenciju, počevši od trudnoće, ranog djetinjstva, mladosti, reproduktivnog, zrelog doba, sve do gerijatrije, navela je dr Bošković.
Ona je kazala da takva ulaganja u zdravlje nacije su u svakom pogledu bolja nego da moramo ulagati u komplikacije bolesti gdje je kvalitet života uveliko narušen i gdje pati i pojedinac, porodica i društvo.
Internista –endokrinolog dr Elzana Čikić iz Bijelog Polja je komentarišući broj oboljelih od dijabetesa TIP 2 rekla da je u to gradu registrovano oko 4000 oboljelih, i dodala ,da se računa na svakog oboljelog dođe još jedan koji ne zna za bolest.
dr Elzana Čikić
– Tokom 2005. i 2006. u našem Domu zdravlja smo radili studiju na uzorku od 215 slučajno odabranih, gojaznih pacijenata koji su se javili doktoru zbog nekih akutnih problema. U toj grupi ispitanika koji ranije nisu znali za poremećaj tolerancije glukoze otkrili smo: 48 osoba (22,3%) sa poremećajem glikoregulacije. Od toga su 22 osobe (10,2%) imale Diabetes, a 12.1% Prediabetes. Antropometrijski,najnižu tjelesnu težinu su imale osobe sa dijabetesom što ukazuje na činjenicu da je bolest neprepoznata, dugo trajala i da se sa dijagnozom značajno kasni, navela je dr Čikić.
VASKULARNE KOMPLIKACIJE
Vaskularne komplikacije, kako je kazala dr Čikić, započinju u ranoj fazi bolesti, još u periodu predijabetesa i radi se o ubrzanom starenju krvnih sudova, a oni su odgovorni za dopremanje kiseonika i hranjivih materija u sve organe.
– Povišen šećer u krvi modifikuje sve ostale kardiovaskularne faktore rizika, čime se proces ateroskleroze rapidno ubrzava, što u krajnjoj liniji dovodi do propadanja ciljnih organa. Dakle krvni sudovi “pamte” svaki porast šećera u krvi. Zato je veoma važno rano otkriti oboljenje, pravovremeno započeti liječenje i od početka težiti idealnoj glikoregulaciji kako bi se odložilo, ili izbjeglo oštećenje krvnih sudova. Ovo je najefikasniji, najjeftiniji način prevencije kasnih komplikacija bolestii za oboljele, a i za zdravstveni system, savjetovala je dr Čikić.
Ona je osvrnuvši se na ovu bolest kazala, nažalost naša studija kao i sva istraživanja u svijetu su pokazala da se sa dijagnozom kasni i veliki broj pacijenata u trenutku postavljanja dijagnoze dijabetesa već ima razvijene komplikacije.
– Neophodan je aktivan pristup zdravstvenog sistema u pravovremenom dijagnostikovanju bolesti kako bi se ranom, terapijskom intervencijom postigla glikoregulacija što bliža normalnoj i na taj način odložio nastanak komplikacija. Pored hiperglikemije, napredovanju komplikacija doprinose neregulisana arterijska hipertenzija, povišen nivo masnoća u krvi, malokrvnost, infekcije. Važno je podići svijest o značaju detekcije ranih poremećaja glikoregulacije, takozvanog predijabetesa. Zašto? Zato što, ako se na vrijeme otkrije predijabetes, samo malom promjenom načina života, redukcijom tjelesne težine, primjenom dijetetskih mjera i pojačanom fizičkom aktivnošću poremećaj se može vratiti u granice normale. Na ovaj način rizik od nastanka bolesti se može smanjiti za 60%. Prevencija je svakako najbolji način borbe protiv dijabetesa, a i njegovih komplikacija, zaključila je dr Čikić. (Aktuelno.me)
