Kako onda objasniti situacije u kojima se turisti u sandalama, gotovo bosonogi, zapute u vrleti Durmitora ili u šortsu i majici kratkih rukava promrzli čekaju pomoć u nekom od crnogorskih kanjona.
Planine su izazov, utočište i cilj za mnoge ljubitelje prirode i divljine. U armiji avanturista, mnogo je i onih koji olako shvate lijepe ljetnje slike zelenih pejzaža, prelijepih katuna i vrhova crnogorskih planina. Kad zaškripi, a nehajni ljubitelji prirode dođu „do zida“, ili ih uhvati noć na planini, na scenu stupa Gorska služba spašavanja, a nerijetko u teškim slučajevima mobiliše se i država, koja šalje helikoptere kao logistiku spasilačkim ekipama, čiji angažman plaća niko drugo do – budžet, odnosno građani. U nekim drugim evropskim planinskim centrima i regijama kad neko na svoju ruku, bez vodiča, prijave i adekvatne opreme, zaluta u planini, pa se povrijedi, moraće i da plati evakuaciju i činjenicu da zbog njega mnogo ljudi rizikuje svoje živote.
Kako za Pobjedu kaže Zoran Vojinović, pripadnik Gorske službe spašavanja i rukovodilac ispostave na Žabljaku, koja naročito ljeti ima pune ruke posla, naše su planine još ,,slobodna teritorija“ i ne postoji određena zakonska regulativa koja može sankcionisati samostalni odlazak u planinu.
- Na svim stazama u masivu nalaze se table sa natpisom da se posjetioci kreću na sopstvenu odgovornost i data im je mogućnost da sami odaberu da li će uzeti vodiča ili će se sami kretati. Postoje nagovještaji da je u pripremi predlog mjera za bezbjedan boravak u planinama, među kojima je i obavezno javljanje i upotreba licenciranog vodiča. Lično smatram da bi ovu oblast trebalo regulisati po uzoru na Slovence koji su donijeli zakonsku odluku da jedan licencirani vodič može voditi najviše pet osoba u grupi, a za kršenje ove odluke predviđaju visoke novčane kazne. A druga stvar je i ta da u slučaju neke nesreće osiguravajuća kuća ne pokriva troškove već oni idu na trošak vodiča.
- Nerijetko, turisti ne poštuju neka osnovna pravila, pa se dešava da moramo intervenisati, a razloga je mnogo zašto je to tako: nepoznavanje planine, varljivi klimatski uslovi, upitna psihofizička sposobnost i još kada dodamo i malo avanturističkog duha koga svi mi posjedujemo, lako to dovodi do neželjne situacije – ističe Vojinović.
On precizira da se za bezbjedno kretanje na nekom terenu mora prije svega skupiti par osnovnih informacija o samom području: mora se znati kada se ide u planinu (doba dana), kako se kreće, kada se planiraju odmori, koja oprema i hrana nosi, barata se podacima o broju i lokaciji skloništa na stazi i, naravno, mora se znati broj telefona GSS službe u slučaju potrebe.
- O ovom aspektu u više navrata sam razgovarao i davao predloge nacionalnoj i lokalnoj turističkoj organizaciji i nadležnom ministarstvu. Smatram da bi goste koji dolaze u Crnu Goru trebalo prilikom ulaska u zemlju kroz adekvatane brošure obavijestiti o nekim osnovnim pravilima boravka u našim planinama. Naime, gledajući statistiku preko 80 odsto intervencija i poziva za pomoć imali smo od Naravno, podrazumijevalo bi se osnivanje informativnih punktova na ulazu u planinu na kojima bi se posjetioci registrovali kao u polasku tako i u povratku, i dobijali uputstva za bezbjedan boravak u planini - kaže Vojinović.
Prema njegovim riječima, upravo je ljeto period godine kada ima najviše posjetilaca u planini. Stranih turista, koji ne čitaju naše novine i ne gledaju našu televiziju. E, upravo to je jedan od najvećih problema sa kojima se srijeću strani turisti – neinformisanost, stvarno za koju mi nijesmo krivi. Izradom jednog flajera na dva ili tri jezika koji bi se dijelio na graničnim prelazima i aerodromima u velikoj mjeri bi se, po mom mišljenju, smanjio broj poziva za pomoć. Savjeta nikad dosta, a za ovaj period sa ekstremnim vrućinama apelovao bih da se u planinu kreće što je moguće ranije, dok je svježije, da se nosi dosta vode i voća, zaštitna odjeća i sredstva za zaštitu od sunca, naočare za sunce, pauze praviti u zaklonima i hladovima ako je moguće – ističe Vojinović.
Izvor: Pobjeda; foto: gss-cg.me
