Open air koncerti, koji se često praktikuju na ljetnjim festivalima, sobom nose i nepredvidive okolnosti. Stoga, za organizatora su vremenski uslovi uvjek jedna vrsta rizika i, vjerovatno, nose dozu strijepnje. Iako je u trenucima dok je Mamrijev maestralno izvodio "Kletvu" Franca Lista ukupni zvučni korpus porastao i bio upotpunjen zatupljenim i diskretnim bubnjanjem grmljavine - deskriptivno se podudarajući i sa samom sadržinom kompozicije - koncert na Pjaci od kina protekao je bez kiše. Činjenica da ovakvi događaji zahtijevaju ozvučavanje, profesionalno i veoma delikatno, automatski isključuje mogućnost ostvarivanja prirodnog zvukovnog jedinstva koje se, inače, kristališe u prostoru koncertne sale i nadopunjuje ehom. Imajući u vidu dvije pomenute okolnosti, kompozicija kojom je koncert počeo, "Oproštajna pjesma" Žan-Lika Darbelea nije bila najsrećniji izbor. Ovaj savremeni švajcarski kompozitor djelo je napisao 1998. godine, i od tada ga je iscrpio u još pet verzija za različite instrumentalne sastave. Ostvarena na planu tihe dinamike, mirnog ritmičkog toka, ova "muzika ambijenta" nije bila na pravom mjestu, u pravo vrijeme izvedena. Njoj je bilo potrebno slušanje iz tišine.

Za kraj, ostao je orkestar i "Serenada za gudače" Antonjina Dvoržaka. Predvođen koncertmajstorom Arpadom Nađom, orkestar јe prenio različita kompozitorova raspoloženja - od kantabilnih melodija, preko igračkih ritmova i lirske atmosfere, do bravuroznog finala. Imajući u vidu dosadašnja dostignuća Festivalskog orkestra KotorArta, izgleda da dirigent Vijare nije u potpunosti iskoristio kapacitete ansambla ili se nije, opet u potpunosti, posvetio radu na samoj kompoziciji.
Kao muzička poslastica uslijedio je i bis – najpoznatija, "Mađarska rapsodija broj 5" Johanesa Bramsa. Ako je cilj bio usmjeren na širu javnost, ovaj izbor bisa nije mogao biti bolji.
Boris MARKOVIĆ
Foto: KotorArt/Duško Miljanić