Poslom izrade nošnji, zastava i suvenira već 40 godina bavi se Radmila Rakočević. Ova vrijedna gospođa svakodnevno u svojoj radionici provodi sate, kako bi izvezla najkvalitetnije kostime crnogorske nošnje, grbove i zastavu Crne Gore, kao i suvenire sa crnogorskim motivima.
U razgovoru za Anadoliju Radmila otkriva kako je počela sa radom, kao i koliko košta izrada crnogorske zastave. Ipak, ono po čemu je Radmila poznata široj javnosti jeste da se zastava Crne Gore, koju je upravo ona izvezla, vijori ispred Ujedinjenih nacija na Ist Riveru.
"Ovim se poslom bavim 40 godina. Moj pokojni muž je bio fotograf. Na početku radne karijere zajedno s mužem sam odlazila na Cetinje kako bih vidjela razne nošnje, koje je moj muž snimao fotoaparatom. Kasnije, sve te nošnje sam sama vezla", kaže Radmila.
Ona danas ima 71 godinu. Za protekle četiri decenije, svojim vrijednim rukama izvezla je mnoge komplete narodnih nošnji.
"Prioritet mi je crnogorska nošnja. Ali radila sam i nošnje za Bokešku mornaricu. Takođe, radila sam i muslimansku i albansku nošnju. Radila sam i šumadijke, zatim vranjanske i vojvođanske nošnje, kao i aristokratske odore, koje su nosili perjanici. Bavila sam se i danas se bavim izradom crnogorskih kapa, grbova, zastava, kao i mnogih suvenira", ističe Radmila Rakočević.
U ovoj radionici izrađuju se i najvredniji protokolarni pokloni za državne ustanove, za kabinete predsjednika Crne Gore, kabinet premijera, predsjednika Skupštine.
"Na Ist Riveru se vijori zastava Crne Gore koju sam izvezla. Kada su usvojeni državni simboli Crne Gore, raspisan je tender i mi smo pobijedili. Takođe, zastave koje su u državnim kabinetima kod predsjednika Crne Gore, kod premijera Crne Gore, one su izrađene u našoj radionici. Tu jednu zastavu izrađujem za 200 eura", otkriva Radmila u razgovoru za Anadoliju.
On ističe da je svaki eksponat koji se napravi u radionici u njenoj kući muzejske vrijednosti. Kako bi izvezla crnogorski grb, Radmila kaže da joj je potrebno oko 15 dana rada.
"Da bi nošnja bila kvalitetna, materijal od kojeg se pravi mora biti od kvaliteta. Takođe, mora i kroj biti kvalitetan, kao i vez. Jer, nošnja se pravi da bude kvalitetna, kako bi mogla da bude korištena za tri generacije. Dakle, kada domaćin kupi nošnju, on je koristi, nakon toga njegov sin i onda njegov unuk", kaže vrijedna Bjelopoljka, koja nošnje izrađuje na tradicionalan način, koristeći tradicionalne materijale, poput najkvalitetnijeg pliša i čoje.
Radmila je dugo godina svoju radnju imala u Bijelom Polju, da bi se kasnije preselila u Podgoricu Kaže da se tokom prethodnih 40 godina rada posvetila kvalitetu, a ne novcu.
"Ja sam ponosna na sav svoj rad. A ovo sada što rade, što su se pojavili plagijati, sve je to kratkog fitilja", rekla je Radmila.
Radmilin sin, Mirko Rakočević, koji majci u radu pruža logističku podršku, kaže da se na svim kontinentima nalaze eksponati izrađeni u radionici Rakočević.
"Kompletna muška i ženska nošnja je u muzeju u Kijevu. Ženski crnogorski korset nalazi se u ormaru engleske kraljice Elizabete, a u vitrini predsjednika Rusije Vladimira Putina je, na najkvalitetnijem plišu, ručno vezeni grb Crne Gore, sa onoliko upredenih zlatnih niti koliko godina traju državni odnosi Crne Gore i Rusije", istakao je Mirko.
Tekst i foto: Anadolija
