Portparolka Osnovnog suda Marina Kalezić kazala je da su članovi sudskog vijeća ti koji najčešće traže izuzeće u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku i Zakonu o parničnom postupku.
Kako objašnjava bivši sudija Višeg suda i sada advokat Lazar Aković, zakonodavac polazi od toga da je sudija čovjek i poznajući ljudsku prirodu izdvaja one situacije u kojima smatra da postoji mogućnost da sudija neće biti potpuno nepristrasan ili da će nepristrasnost biti poljuljana.
Štaviše, on polazi od toga da određene činjenice, po pravilu, makar i nehotice, mogu da vode pristrasnom odnosu prema slučaju i za takve situacije predviđa obavezno izuzeće (ako je sudija oštećen krivičnim djelom; ako mu je okrivljeni, njegov branilac, tužilac, oštećeni, bračni drug ili bliski rođak; ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda).
U tim situacijama sudija je u obavezi da kada sazna za neki od razloga za njegovo izuzeće odmah prekine rad na tom predmetu i o tome obavijesti predsjednika suda koji će dodijeliti predmet u rad drugom sudiji – kazao je Aković.
Kako objašnjava naš sagovornik, čak i kad sudija ostane nepristrasan tokom suđenja u kojem je stranka njegov prijatelj ili srodnik, bolje je da podnese zahtjev za izuzeće I predmet ustupi kolegi. U suprotnom, to bi moglo da vodi privatnim sukobima i rušenju inače dobrih veza između sudije i tih osoba.
- Nekada sudije svojim postupanjem u predmetu dovode u pitanje svoju nepristrasnost. Kada to stranke primijete, mogu tražiti izuzeće tog sudije. Stranke su dužne da zahtjev obrazlože – rekao je Aković.
On navodi da je izuzeće sudija na prvi pogled jednostavan institut.
- Najlakše bi bilo izuzeti sudiju uvijek kada zahtjev za njegovo izuzeće postoji. Najlakše, ali ne i ispravno, jer u praksi se ovaj procesni institute često zloupotrebljava s ciljem odugovlačenja postupka i nedozvoljenog pritiska na rad suda - rekao je Aković.
Prema njegovom mišljenju, problem oko izuzeća vezan je za pitanje kada sudija ne treba da bude izuzet. Advokat Miloš Vuksanović smatra da je prilično neprecizna formulacija tačke šest, člana 31 Zakonika o krivičnom postupku, koja kaže da „sudija ne može vršiti sudijsku dužnost kada postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost“.
Ova stavka, kaže Vuksanović, daje prostora svim strankama u postupku za procesnu manipulaciju. I ne samo strankama, već i sudu, odnosno sudijama.
- Takvi razlozi najčešće mogu da posluže advokatima koji procijene da sudija nije naklonjen stavu koji zastupaju i da eventualno presuda neće biti u korist njihove stranke. Ili smatraju da bi neki drugi sudija bolje procijenio konkretni spor – objasnio je Vuksanović.
Kada su u pitanju zloupotrebe prilikom zahtjeva za izuzeće, on smatra da treba biti restriktivan.
– Sudija koji je izabran da pravedno odlučuje o sudbinama ljudi i njihove imovine mora biti po svaku cijenu sposoban za nepristrasno suđenje. Naročito u maloj sredini kakva je Podgorica, ali i sve druge opštine u Crnoj Gori, gdje je uvijek moguće pronaći neku rodbinsku, prijateljsku ili interesnu vezu koja bi bila dovoljna za izuzeće – dodaje Vuksanović.
