Na oproštaj sa poštovanim kolegom i prijateljem došli su Jasna Zlokić, Zoran Predin sa suprugom, Radojka Šverko, Igor Mandić sa suprugom, Zlatan Stipišić Gibonni, Nikša Bratoš i mnogi drugi. Tužan je bio i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.
Komemoracija je počela Arsenovom pjesmom 'Tvoje tijelo, moja kuća' koju je izvela Lea Dekleva.
Antun Tomislav Šaban, glavni sekretar Hrvatskog društva skladatelja, rekao je kako je Arsen najbolje štitio dignitet muzike.
- I dok je gledao smrti u oči, stvarao je. Bio je najveći kojeg smo ikad imali', rekao je Šaban.
Igor Mandić otkrio je kako nije želio danas govoriti jer se s Arsenom dogovorio da će on njemu pjevati na sprovodu.
'Svi svojataju Arsena. Umro je posljednji čovjek koji je mogao objediniti cijelu bivšu Jugoslaviju. Samo je on mogao ujediniti cijelu regiju, što je njegova smrt i napravila. Bio je mrgud poput mene. Ponosio se srpskim porijeklom i hrvatskom domovinom i to su mu zamjerili, njegove korijene. Nije on bio nikakav ženski pjevač kako su ga vrijeđali godinama. Bio je filozof u haiku formi. Njegovi stihovi su mudrost života... On je za nas bio muzički Tin Ujević. Arsen je sipao stihove iz rukava kao Jacques Prevert u Francuskoj. Svi koji su bili uniformisani su mu išli na živce. Kao što bi mu išli na živce svi oni koji danas pričaju o njemu u stilu 'moj Arsen je meni jednom rekao'. Trenutnoj boli, drugovi, nemojmo se dati. Ima vremena za plakati’, rekao je Mandić.
Raspoloženje tuge i gubitka najbolje je opisao dugogodišnji muzički urednik Croatia Recordsa Siniša Škarica, koji je izrazio saučešće porodici i istakao kako Dedićeva smrt predstavlja golemi gubitak i za one koji nisu članovi njegove uže porodice jer "svi smo mi njegova svojta, svi smo u rodu s njegovom muzikom i poezijom, onome po čemu se izdvajao, po čemu je bio velik".
„Pjesnik u kompozitoru i kompozitor u pjesniku, kosmopolita par excellance, Arsen je bio svestrani umjetnik ali nadasve intelektualac širokoga registra koji je svojim djelom iskazao cijeli arsenal duha“, napomenuo je Škarica.
Rade Šerbedžija je za kraj izrecitovao stihove 'Neka ne nosi ulica moje ime, dajte je nekom brodu. Neka nikad brod s tvojim imenom sidro ne spušta i neka plovi'.
(Jutarnji)
