„O uspješnosti rada najbolje govori činjenica da je Savjet u postojećem sazivu izabrao oko 100 sudija i predsjednika sudova, a da je broj prigovora na postupak izbora zanemarljiv, u svega dva ili tri slučaja. Novim zakonskim rješenjima uspostavljeni su još precizniji indikatori i mjerila za izbor sudija čija primjena počinje od 2016.godine i to će dodatno unaprijediti postupak izbora“, istakao je Vukčević.
Prema njegovim riječima sve to ne znači da su do sada manje pažljivo vrednovali rad sudija, ali će svakako unapređenje tog postupka doprinijeti otklanjanju eventualnih prigovora i rezervi u javnosti i kod samih kandidata.
„Osim izbora sudija kao težišne nadležnosti, ostvarivali smo i druge funkcije i u okviru toga donijeli i brojne akte koji uređuju rad Sudskog savjeta i sudova, ustanovili novu strukturu radnih tijela, posebno onu koja je kvalitativno promijenjena, kao što je recimo slučaj u sprovođenju disciplinskog postupka. Vrijeme će pokazati da sve to vodi jačanju uloge Savjeta, a javnost neka procjenjuje da li smo dobra „sudska vlada““, dodao je on.
Na pitanje da li je budžet koji je opredijeljen za rad sudova dovoljan za njihov nesmetan rad Vukčević je naglasio da je dovoljan za redovno obavljanje funkcije, ali nijesu jedini koji smatraju da za optimalan rad treba i više sredstava.
„Tačno je da mi predlažemo finalni iznos za sudove, ali i to da taj predlog u dobrom dijelu ne biva ispoštovan. Primjera radi, tražimo sredstva za sudske zgrade, ne dobijamo ih, a ima i sudova koji rade u zakupljenim prostorima. Neko će reći da je to praksa i kod drugih institucija, međutim, od državnih organa posljednji na listi podstanara može biti sud. Izdvajanje sredstava po tom osnovu, odnosno gradnja novog objekta bila bi jeftinija od plaćanja ne tako malih iznosa za zakupe. Razumijemo budžetska ograničenja, ali ćemo se za konačnu poziciju u budžetu boriti i dalje, uključujući i raspravu u skupštinskim odborima u fazi usvajanja budžeta“, kazao je on.
Vukčević je naglasio da sudije razumiju budžetska ograničenja, ali i podsjećaju da međunarodni dokumenti koji uređuju njihov položaj garantuju da njihova primanja ne mogu da zavise od tekućih ekonomskih problema, jer bi to u krajnjem značilo uticaj na njihovu proklamovanu nezavisnost.
„Pored toga, status sudije ne mjeri se samo visinom plate, već i drugim garancijama njihove nezavisnosti rješavanjem stambenog pitanja, obezbjeđivanjem sredstava za stručno usavršavanje, isplatom nadoknada za prekovremeni rad i slično. Novi zakoni su pooštrili odgovornost sudija, ali to mora imati ekvivalent u njihovom boljem materijalnom položaju“, smatra on.
