Pred punom salom naš najveći instrumentalni ansambl izveo je dva interesantna djela - Bahovu Svitu za orkestar broj 3 u D duru i Bramsovu Simfoniju broj 1 u c molu. Maestro Grigorij Krasko, već treću sezonu šef dirigent CSO, i orkestar nakon izuzetno uspješne interpretacije ovih kompozicija, priuštio je publici i posebno zadovoljstvo da čuje uvijek rado slušanu Bramsovu Mađarsku igru broj 5. Sve to bio je razlog da ne samo publika, već i članovi orkestra izuzetno zadovoljni i raspoloženi napuste salu na kraju koncerta.
Deveta sezona u Podgorici posljednja je koja počinje na slabo akustičnoj sceni nacionalnog teatra, što je gostima orkestra nerijetko predstavljalo problem prilikom interpretacije. No, probleim se sinoć nisu moglo čuti u nastupu CSO. Uz to, orkestar je dobio nove članove, među kojima su vođa violončela Rus Dmitrij Prokofjev, i koncertmajstor Marko Radonić. Mladi violinista je u proteklih osam mjeseci u nekoliko navrata već nastupao kao gostujući član CSO, ali mu to nije prva takva "uloga". Naime, nakon školovanja u Sloveniji i Beču, već devet godina je i profesionalno vezan za glavni grad Austrije. Tamo je još tokom studija postao koncertmajstor renomirane Mlade filharmonije, inače podmlatka Bečke filharmonije. Bio je i koncertmajstor mladog orkestra bečkog Konzervatorijuma, a već nekoliko godina nastupa sa svojim gudačkim kvartetom "Alijans".
Iako je i dalje angažovan u Beču, nakon više razgovora i zajedničkih nastupa, kako nam je kazao, odlučio je da prihvati ponudu za mjesto koncertmajstora CSO.- Orkestar je napravio veliki korak naprijed, a kroz razgovor sa dirigentom shvatio sam da je i on saglasan s mojim mišljenjem. Mada, nisam osoba koja može u potpunosti da bude zadovoljna - rekao je Radonić.
On podsjeća da, kao koncertmajstor, ima veliku odgovornost i kao vođa prvih violina, i za cijeli orkestar.
- Kada sam odlučivao da sarađujem sa CSO, privukla me je činjenica da među članovima orkestra vlada veliki entuzijazam. Ljudi su motivisani, posjeduju veliki talenat. Dakle, ima puno potencijala u ovom orkestru i to je bio jedan od motiva da dođem. Uz to, u Crnoj Gori nema mnogo muzičara, kao što je to slučaj u Beogradu, Sofiji, pa i Skoplju i Ljubljani, a da ne govorim o Beču, Berlinu ili Parizu. Zato sam dolazak u Podgoricu vidio i kao način da pomognem jednom mladom orkestru koji se tek razvija - potcrtao je on i dodao da se veseli budućem radu sa orkestrom.
Radonić, pak, navodi i još neke motive zbog kojih je u Crnoj Gori. Naime, njegov otac je porijeklom iz Crne Gore.- Ima nas malo, poznatiji su Radonjići i Radovići. A moji preci su još davno, sa Arsenijem Čarnojevićem, napustili ognjište i otišli na sjever, te na kraju stigli u vojvođansku ravnicu. Jeste da je prošlo 300 godina, ali i sada znamo odakle smo došli. O tome se u mojoj porodici uvijek pričalo. I, eto, nevjerovatno mi je da se u zemlju mojih predaka sada vraćam - zahvaljujući muzici - zaključio je Radonić.
Crnogorski simfonijski orkestar naredne koncerte priređuje tek u drugoj polovini novembra. Na nastupima 17. u Tivtu i 18. u Podgorici publika će biti u prilici da čuje praizvedbu kompozicije "Gusle" Nine Perović, podsjeti se Simfonije broj 7, poznatije kao "Nedovršena" Franca Šuberta, i čuje "Tila Ojlenšpigela" Riharda Štrausa.
