- Postavila si jednu izjavu koja determiniše cijelu postavku: da se baviš prošlošću. Ako krenemo od polazišta da je to oživljavanje te prošlosti, ti si svjesno odabrala da se ne služiš sjećanjima, nego nečim što bi bilo objektivnije prema tvojoj prošlosti - a to je oživljavanje kroz san... Ako razmišljamo o izvorima samih radova, onda je intrigantna baš sama korelacija zbunjenosti ili nejasnoće, neshvatljivosti, kriptičnosti koju stvaraš. U tom činu procesa stvaranja, jako je važno to da nejasnoću - jasno kreiraš - zaključio je Jelenić.

- I meni je na neki način bila potrebna pomoć opisivanja riječima onoga što se dešava, kako bih sve to mogla da shvatim... Ali, mislim da umjetnik nikada ne može biti potpuno svjestan svog rada. Potrebne su godine i godine da bi do toga došlo, a ja sam tek na početku ovog posla - kazala je ona za Portal Analitika.
Dalje opisuje da je radove, u prvoj fazi nastanka izložbe, imala samo kao crteže.
- Onda sam shvatila da mi to nije dovoljno, već da treba da stvorim neku vrstu slike ili kolaža kako bih upotpunila priču koju sam htjela da prikažem.
Iako na likovnoj sceni tek nepune tri godine, Antoni je svojim izrazom već privukla pažnju.
- Mislim da mi najviše odgovara "digitalni" način izražavanja. Možda zato što sam studirala grafički dizajn, pa sam radila na kompjuteru, u više različitih programa, ali i zato što me uvijek privlačila takva vrsta umjetnosti. Oduvijek sam voljela i da pišem, i sa time ću nastaviti. Ipak, shvatila sam da mi za to treba mnogo više hrabrosti nego kada se vizuelno izražavam - precizira ova umjetnica, te dodaje da planira da jednog dana "ukoriči" svoje zapise.

- U ovim tekstovima sam dosta bila koncentrisana na stvaranje ove izložbe. Veoma sam zainteresovana da vidim gdje će to da me odvede, jer je to dug put... I ovaj naziv izložbe - "Intriga" - znači da sam konačno i ja prihvatila da sam tek treba da shvatim što zaista želim od ovoga - dodaje ona.
Za neki naredni susret s podgoričkom - i crnogorskom - likovnom publikom nema nikakve zahtjeve, jer im je, smatra, sve dostupno.
- Bitno je samo to da mi, umjetnici, ne treba da odustanemo. U suštini, sve je moguće i umjetnici treba sami da nađu nove prostore i nove angažmane. Bitno je da ne spavaju, da se ne uljuljkaju u neki svoj svijet... Samo treba biti hrabar! Razumijem te ljude i kroz šta oni prolaze - kao i ja - ali umjetnost nije laka. Ako smo odabrali da se bavimo time, moramo biti hrabri - zaključuje Antoni u razgovoru za Portal Analitika.
K.J.
Foto: Ivana Božović