Prema njenim riječima, ono što javnost treba da zna jeste da je Vlada Crne Gore uložila 18 miliona eura u periodu 2010-2012. u dio regionalnog vodovodnog sistema za opštine Bar i Ulcinj koje, kako kaže, nakon toga apsolutno ignorišu zakonske obaveze urednog vodosnabdijevanja ispravnom vodom za piće.
„Tako želim istaći da kada je riječ o opštini Ulcinj iz regionalnog vodovoda od 2012. godine, moguće je snabdijevati kompletno područje te opštine vodom visokog kvaliteta“, ističe Kosić Žujović.
Pojava prekomjerne količine mangana u vodi koja je prisutna u Ulcinju se i te kako može negativno odraziti na zdravlje stanovništva, jer, dodaje ona, prekomjerno prisustvo teških metala može svojim kumulativnim efektom negativno uticati na zdravlje ljudi, bilo direktno u organizmu, bilo putem sinergičnog dejstva hemijskih supstanci koje se nalaze u vodi za piće. Negativan uticaj nastaje poslije izloženosti organizma niskim koncentracijam kroz duži vremenski period i manifestuje se poslije duže kontinuirane izloženosti.
Najnovija istraživanja Svjetske zdrastvene organizacije (SZO) su pokazala da je veliki broj bolesti kod ljudi uzrokovan upravo konzumacijom neispravne vode za piće, pa je stoga SZO i svrstala kvalitet vode za piće u 12 osnovnih pokazatelja zdravstvenog stanja i kvaliteta života stanovništva u datim državama.
Što se tiče kvaliteta vode sa izvorišta ,,Bolje sestre“, koja se distribuira putem Regionalnog vodovoda, Kosić Žujović ističe da su sva dosadašnja ispitivanja renomiranih domaćih i inostranih institucija pokazala da je riječ o vodi visokog kvaliteta koja ispunjava i najstrožije kriterijume ispravnosti, kako u pogledu fizičko-hemijskih tako i u pogledu mikrobioloških svojstava.
„Po pitanju kontrole kvaliteta naše vode, pored sprovođenja zakonske obaveze i kontrole njene ispravnosti od strane Instituta za javno zdravlje, u internoj laboratoriji našeg preduzeća na godišnjem nivou odradimo oko 14.000 različtih analiza pojedinačnih parametara u cilju konstantne kontrole kvaliteta vode koja se isporučuje lokalnim vodovodima na Crnogorskom primorju“, objašnjava ona.
Kosić Žujović napominje i da je cijena vode Regionalnog vodovoda i po nekoliko puta manja od cijene vode koju lokalna vodovodna preduzeća fakturišu fizičkim i pravnim licima, pa je prostom računicom lako zaključiti da lokalna vodovodna preduzeća i po osnovu preuzimanja vode iz regionalnog vodovoda stiču čak i dodatni ekstra profit.
„Ipak i da nije tolika razlika u cijenama, finasijski činilac nikada ne bi trebao, a kao hemičar veoma odgovorno tvrdim i da nikada i ne smije biti limitirajući faktor koji bi uskratio zdravu, pitku i prije svega zdravstveno ispravnu vodu za piće svakom žitelju crnogorskog primorja.
Sve ovo upućuje na samo jedan zaključak, a to je da je od 2010. godine zahvaljujći postojanju regionalnog vodovodnog sistema na crnogorskom primorju dostupna voda visokog kvaliteta po i više nego pristupačnoj cijeni, a sa druge strane u pojedinim opštinama na primorju i dalje često možemo čuti obavještenja iz lokalnih vodovodnih preduzeća, posebno Kotora i Ulcinja, koja glase: voda iz gradskog vodovoda nije za piće“, poručuje ona.
Komentari (0)
Želite da podijelite Vaše mišljenje sa čitaocima? Napišite komentar i započnite diskusiju.
