Najradije je boravio u barovima i kafanama u boemskoj četvrti Monparnas, gdje je pio svoje omiljeno piće apsint sve dok ne bi potrošio sav novac. Nakon toga je razbacivao svoj talenat kako bi zaradio za još nekoliko čašica pića koje ga je vuklo u zavisnost.
Iako je bilo ljeto 1917, i Prvi svetski rat na vrhuncu, Pariz je bio prepun turista. Kad god bi neko od tih imućnih posjetilaca sjeo pored njega u njegovom omiljenom baru “Rotond”, Modiljani bi na brzinu skicirao njegov portret, a zatim mu ga pripitim i nametljivim glasom ponudio na prodaju: “Ja sam Modiljani. Jevrejin. Pet franaka.”
Njegovo ime obično ništa nije govorilo turistima, ali čak i oni koji se ni najmanje nisu razumjeli u umjetnost mogli su da vide da u njegovim crtežima ima nečega. Čak i ako im je lice ispalo previše izduženo, a oči na neki čudan način prazne, portret za pet franaka (danas 50 funti) bio je lijep suvenir.
Od skica za nekoliko franaka do stotina miliona eura: Danas je ime Amedeo Modiljani dobro poznato, a njegova umjetnička djela koštaju mnogo više nego nekoliko čašica alkohola.
Aukcijska kuća “Kristi” prodala je u u ponedjeljak njegovu sliku “Ležeći akt” za zapanjujućih 113 miliona funti (170 miliona dolara), čime je slika dospjela na drugo mjesto na spisku najskupljih umjetničkih djela na svijetu. Umjetničko djelo, jedno od njegovih najvećih, objedinjuje činioce “rijetkost, kvalitet i ljepotu”, saopštila je aukcija kuća “Kristi”.
Iako njegova djela danas imaju ogromnu vrijednost, predstava o njegovoj ličnosti je mnogo bljeđa nego, recimo, o ličnosti Vinsenta van Goga ili Pikasa. Međutim, kratak, ali turbulentan život italijanskog slikara i vajara - obilježen zavisnošću od alkohola i droge, bezbrojnim seksualnim vezama i nasiljem - nije ništa manje fascinantan.
Proklet na rođenju: Rođen 1884. u osiromašenoj buržoaskoj porodici, Amedeo Modiljani je rastao u italijanskom lučkom gradu Livorno. Porodica sefardskih Jevreja imala je kreditno preduzeće, koje je propalo neposredno prije nego što se Amedeo rodio.
Prema porodičnoj priči, sudski izvršitelji upali su u njihovu kuću baš kada je majka Eženi počela da se porađa. U to vrijeme, italijanski zakon nije dozvoljavao povjeriocima da zaplijene bilo šta što leži na postelji trudne žene, pa je porodica zatrpala njen krevet dragocjenostima.
Modiljani je bio bolešljivo dijete. Kada je imao 11 godina, obolio je od zapaljenja plućne maramice. Iako je pobijedio bolest, nikada se nije u potpunosti oporavio, a kasnije je obolio od tuberkuloze koja je tada bila takoreći neizlečiva.
Da bi se brže oporavio, majka ga je vodila na putovanja. Modiljani je još tada želio da postane slikar, ali je bio i veliki zavodnik. Imao je 16 godina kada je spavao sa turistkinjom na Kapriju, gdje ga je majka odvela na oporavak. Norvežanka je bila prvi među njegovim brojnim “trofejima”.
Pariz mu je donio ljubav, seks i zavisnost: Do svojih ranih 20-tih Modiljani je studirao i slikao u rodnoj Italiji, ali je za njega, kao umjetnika koji je želio da uspije, postojao je samo jedan cilj: Pariz.
Stigao je 1906. tamnog tena, lijep, u sakou od rebrastog somota, sa šeširom sa širokim obodom i crvenim šalom oko vrata, više je ličio na ekstravagantnog kicoša nego na odrpanog boema.
Novac koji je dobio od majke bio je dovoljan da kupi ono osnovno što mu je bilo potrebno za život, ali je Modiljani ubrzo shvatio da tim novcem neće moći da kupi ono što mu je postalo preko potrebno: kanabis i smolu kanabisa. Nema sumnje da je mladi umjetnik bio zavisan od droge, mada se istoričari spore oko toga koliko je to uticalo na njegov rad.
Jedne večeri, kada je bio veoma omamljen, prvi put je nacrtao ženu sa vratom labuda. Dugi vratovi postali su jedna od prepoznatljivih odlika njegove umjetnosti, što se djelimično može vidjeti i na nedavno prodatom aktu.
Osim što je usavršavao tehniku slikanja, Modiljani je u Parizu razvijao i svoj drugi talenat: ljubavne vještine. Godine 1910, imao je tada 26 godina, ušao je u strastvenu vezu sa 21-godišnjom ruskom pjesnikinjom Anom Ahmatovom, koja je tada tek godinu dana bila u braku.
Recitovali su poeziju, šetali po mjesečini, obilazili galerije i vodili ljubav. Njihova veza će, međutim, trajati samo godinu dana, jer je Ahmatova prečesto bila suočena s Modiljanijevom naprasitom naravi.
Bio je to period kada je umjetnik počeo da tone u mračni svijet hašiša, apsinta i kokaina. Pod dejstvom ovog kobnog koktela postajao je nasilan, a njegovo tijelo, namučeno tuberkulozom, bivalo je sve slabije. Osim toga, često je zapadao u neprilike. Dešavalo se da nag pleše na ulici, a jednom prilikom čistači su izvukli njegovo onesviješćeno tijelo iz kante za đubre.
Bio je u vezi i sa egzotičnom prostitukom Elvirom, sa kojom se satima drogirao u svom ateljeu. Uprkos niskom životnom standardu, Modiljani je uspio da usavrši svoju umjetnost. Njegov dar su prepoznali umjetnici poput Renoara, ali Modiljani za života nije postao poznat.
Šokirao je sve oko sebe: Očigledno da je više energije ulagao u osvajanje žena nego u slikanje. Jedna od njegovih ljubavnica, engleska pesnikinja Beatris Hejstings, opisala ga je kao “gadnog, svirepog i pohlepnog”.
Njihova veza je bila obilježena fizičkim nasiljem, a pričalo se da je Modiljani svoju ljubavnicu vukao za kosu. Jednom prilikom ju je izbacio kroz prozor (u prizemlju) tako da su “sve što ste mogli da vidite od Beatris bile njene noge koje su mlatarale iznad simsa - sve ostalo je bilo u bašti”, opisao je očevidac ovaj incident.
Možda najveća Modiljanijeva ljubav bila je mlada francuska slikarka Žan Ebitern, koju je, prema sopstvenim riječima, silovao pri prvom susretu kada je ona imala samo 21 godinu. Uprkos tome, počeli su da se zabavljaju.
U to vrijeme (1917-1920) Modiljani je naslikao svoja najbolja djela. Godine 1917. naslikao je “Ležeći akt”, koji je nesporno remek-djelo.
Kada je slika izložena zajedno sa nekoliko drugih aktova na njegovoj samostalno izložbi, policija je zatvorila izložbu. “Ove gole žene imaju stidne dlačice!” zapanjeno je uzviknuo jedan policajac.
“Ležeći akt” i mnoge Modiljanijeve druge slike zrače čulnošću i predstavljaju omaž ženama u kojima je toliko uživao.
Novembra 1919. Žan je rodila ćerku Žan, koja je, zbog haotičnog i razuzdanog načina života ljubavnika, živjela s bolničarkom.
Tragedija kao kraj: Modiljani, nažalost, nije imao priliku da bolje upozna svoju ćerku. U januaru 1920, pošto je počeo da iskašljava krv, otkriven mu je tuberkulozni meningitis, od koga je i umro 24. januara te godine. Imao je samo 35 godina.
Žan je bila neutješna i prijetila je da će se ubiti. Prijatelji su pokušali da je smire, ali je ona sljedećeg jutra iskočila kroz prozor na petom spratu, ubivši i sebe i dijete koje je nosila u utrobi. Bila je u pomaklom stadijumu trudnoće.
Modiljani je sahranjen na groblju “Per Lašez” u Parizu. Ubrzo nakon njegove smrti, umjetnički krugovi su shvatili koga su izgubili. Za samo nekoliko godina njegove slike su se u Londonu prodavale po cijeni koja odgovara današnjoj protivvrijednosti od hiljadu funti.
Izvor i foto: blic.rs
