Piše: Vesko Garčević, Nacionalni koordinator za NATO
Ovo je istorijski, kulturološki, civilizacijiski iskorak za Crnu Goru jer predstavlja potvrdu opredjeljenja da se pripada sistemu vrijednosti koji baštine države koje su okupljene u evro-atlantskoj zajednici i EU. Od obnove nezavisnosti Vlada Crne Gore je postavila dva strateška cilja vanjske politike: članstvo u NATO i članstvo u EU. Jedan od ta dva cilja je skoro ostvaren, a drugi je neraskidivo vezan za prvi jer NATO i EU čine dvije strane istog novčića. Oni predstavljaju dvije strane istog lica današnje zapadne Evrope. Grupa naroda koja je prepoznata po parlamentarnoj demokratiji, jakim institucijama i poštovanju ljudskih prava je 2. decembra otvorila svoja vrata za građane Crne Gore. To je, po meni, najveća vrijednost ovog događaja.
Put je bio dug i nije bio lak, niti se naše putovanje ka punoj integraciji u zapadni vrjednosni sistem završava početkom decembra 2015. Međutim, pravac je sada jasnije postavljen, a cilj je vidljiv. Naša priča sa NATO-om je nekako vezana za decembar. Za prethodnih devet godina, od prvog koraka do poziva za članstvo, najveći broj za Crnu Goru važnih odluka donešeno je u decembru.
Integracija u evro-atlantske strukture je počela krajem novembra/početkom decembra 2006. godine kada je naša zemlja postala članica Partnerstva za mir, mehanizma za saradnju država članica NATO i zemalja istočne Evrope. Naša interakcija sa NATO-om je postajala sve značajnija i složenija, a naša posvećenost cilju punog uključenja u Alijansu je postala neupitna. Zbog toga su članice decembra 2009. godine odlučile da Crnu Goru uključe u Akcioni plan za članstvo (MAP), mehanizam koji omogućuje da država aspirant postane članica. MAP je dodatno ojačan prošle godine, na samitu NATO u Velsu, kada je usaglašeno da će se o crnogorskom članstvu u NATO odlučivati između dva samita (po prvi put u 66-godišnjoj istoriji Saveza) i kada je, specijalno za Crnu Goru, uspostavljen mehanizam intenziviranih i fokusiranih razgovora. Iza ovog rogobatnog naziva se zapravo krio inovirani oblik saradnje Crne Gore i NATO-a koji je podrazumjevao da naša zemlja bude fokusirana na reforme u četiri oblasti: vladavinu prava, reformu sektora odbrane, reformu sektora bezbjednosti i jačanje podrške za članstvo. Na drugoj strani, bilo je predviđeno da se politički dijalog dvije strane dodatno intenzivira. Kao proizvod toga, tokom 2015. godine smo imali veliki broj susreta visokih NATO i crnogorskih zvaničnika: generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg je dva puta boravio u Crnoj Gori, a po prvi put je Crnu Goru postjetio Sjeverno-atlantski savjet, najviše tijelo NATO (čine ga predstavnici svih zemalja članica). Istovremeno, naši zvaničnici su više puta boravili u sjedištu NATO u Briselu: predsjednik Vlade M.Đukanović je bio u zvaničnoj posjeti u aprilu mjesecu, a ostali zvaničnici više puta tokom maja, jula i novembra mjeseca.
Da bi zaslužila poziv Crna Gora je sprovela niz zahtjenih reformi u sektoru odbrane i sektoru bezbjednosti kako bi uskladila naše standarde i organizacionu strukturu sa standardima koji važe u Alijansi. Istovremeno, posebna pažnja je bila posvećena reformama u oblasti vladavine prava. U ovom domenu, aktivnosti koje smo sprovodili u procesu pridruživanja EU imale su blagorodan uticaj i u evro-atlantskoj integraciji. To najbolje ukazuje kako se uključivanje u EU i hod kroz evro-atlantske strukture međusobno dodiruju i dopunjuju. Najveći broj država članica EU su i članice NATO, zato je za njih bilo od izuzetne važnosti da Crna Gora dobro napreduje i u EU integracijama. Posljednji, pozitivan, izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore u oblasti vladavine prava je dodatno uticao da se donese povoljna odluka o upućivanju poziva za članstvo.
Jedna od najzahtjevnijih aktivnosti prethodnih godina je bilo podizanje podrške javnosti za članstvo u NATO. Postoji više razloga zbog čega članstvo u Alijansi nije bilo popularno u Crnoj Gori. Sadržajna analiza ovog fenomena zahtjeva mnogo više vremena i prostora od ovog teksta. Razlozi za nerazumjevanje suštine bezbjednosno-političkog saveza koji oličava NATO su višestruki. Zato su naše aktivnosti bile usmjerene na stalno objašnjavanje prirode Alijanse, njene političke i ekonomske komponente, a ne samo njene bezbjednosne sadržine. Tokom dijaloga koji traje već nekoliko godina pokušavamo da ogolimo predrasude vezane za NATO, ukažemo na pogrešne, a ponekad i zlonamjrne argumente onih koji se protive članstvu i naglasimo različite komponente Saveza za koje se manje zna. U naše smo aktivnosti uključili pripadnike različitih segmenata crnogorskog društva, debate su vođene na različitim nivoima i u svim opštinama Crne Gore.
Posebna pažnja je posvećena saradnji sa medijima i medijskoj prezentaciji ideje članstva. Ovo je urodilo plodom. Posljednja istraživanja javnog mnjenja ukazuju da broj onih koji podržavaju članstvo veći od onih koji se tome protive. Rezultati iz novembra pokazuju da je broj podržavala sada oko 46-47%. Istovremeno, po svim anketama sprovedenih posljednjih mjeseci, u slučaju organizovanja referenduma, opcija ZA bi dobila većinu. Građani sve bolje razumiju povezanost evro-atlantskih i evropskih integracija i shvataju dugoročne prednosti članstva u NATO.
Trend jačanja podrške je po meni nepromjenljiv. Pozivnica za članstvo će samo dodatno uticati da poraste broj onih koji podržavaju članstvo. Dijalog će se nastaviti i tokom 2016. godine, u novim okolnostima i na drugačiji način. Tim će nastaviti da organizuje sastanke na lokalnom nivou, da razgovora sa ljudima, pokušavajući da odgovori na dileme i nedoumice koje su i dalje prisutne. Naš cilj je da uskoro i u apsolutnim brojevima, većina građana podrži članstvo naše zemlje u Alijansi. Siguran sam da će se to uskoro dogoditi.
Sa ove distance izgleda da je pozivnica za članstvo stigla kao logičan slijed događaja. Tako i jeste, ali su okolnosti u kojima se naš put prema NATO-u odvijao bile umnogome drugačije od puta kojim su išle druge države istočne i jugoistočne Evrope. Ne samo što smo kroz finiš ušli sami, a ne zajedno sa još nekim od aspiranata, već i zato što je geopolitička situacija u Evropi sada drugačija od one koje je bila dominantna krajem prošlog stoljeća ili prije 10-tak godina. Vrijeme velikog širenja je daleko iza nas, entuzijazam je utihnuo, danas preovladuju oprez i zabrinutost zbog novih bezbjednosnih prijetnji sa kojima se naš kontinent suočava. Upravo stoga je podvig Crne Gore veći, a naša uspjeh značajniji.
Crna Gora se mijenja i mijenjaće se, ne zato što to mora da bi postala članica prestižnih organizacija, već zato što je to nasušna potreba njenih građana. Članstvo dolazi samo kao kruna na dobro obavljeni posao. Događaji poput onoga od 2. decembra samo mogu da pospješe dalje promjene na bolje i da da nam daju šansu za bolji život koji zaslužujemo. Na nama je da tu šansu iskoristimo.
Komunikacioni tim Savjeta za članstvo u NATO
