Vidno zadovoljan konačnom realizacijom te saradnje kroz ciklus "Prolaznost - Neprolaznost" na kojima je predstavio modele Đukanović u ambijentu gdje se susreću, kako navodi istoričarka umjetnosti Nataša Nikčević, "mjesta kolektivne memorije" i aktuelni trenutak, Eraković nam je otkrio intimne detalje o nastajanju fotografija.
- To je imanje moje ujčevine, gdje sam proveo jedan dio djetinjstva. Znam taj prostor veoma dobro, ali tada nisam znao da će životni i profesionalni put da me povede u ovom pravcu. I ranije sam tu snimao, pravio fotografije za moju dušu, čak i neke ispitne filmove kao student Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu... Često sam u njemu eksperimentisao i zato mi je taj prostor dobro poznat. Nosim ga i dalje u sebi i mislim da se njegova "eksploatacija" ovime neće završiti. Kada smo se Jelena i ja dogovorili da realizujemo ovaj projekat, s obzirom na to da je bila već jesen i dan kratak, ovo se pojavilo kao idealno rješenje. Barem se nama tako učinjelo, a da li smo uspjeli ili ne - na javnosti je da da svoj sud - ispričao je on za naš portal.
Kreatorka, kostimografkinja i scenografkinja ili, kako voli da kaže - "tekstilac", Jelena Đukanović u svojim radovima nerijetko spaja modu i umjetnost. No, iako po svemu veoma bliska umjetničkom izrazu, moda nikada nije zavrijedila da bude tako i prepoznata.
- Već petnaestak godina istražujem tekstilno nasljeđe Crne Gore i tehnikama ručnog rada, jer je to dio mode koji me zanima: tretman tkanina, tehnike ručnog rada i sve što je tradicija. Inspiraciju za modele, uključujić i one koje radim kao komercijalne, crpim upravo iz te tekstilne baštine Crne Gore. Ovog puta izložila sam šest skulptura objedinjenih nazivom "Uzemljenje ili Fake". Tri su grupe tekstila koji imaju svoju priču i tretirane su na različite načine. Prva je paučina, netkani tekstilni materijal koji je veoma nježan i očekujem da poslije svakog rada s njim on polako propada. To se i desilo dok smo snimali s modelima u eksterijeru, ali nijesam htjela da ga zaustavim jer ona i treba da simbolizuje prolaznost i - propadanje tekstila, koji nije postojani materijal. Treba da nam ukaže na potrebu očuvanja tekstilne baštine, što isto nije lako. Druga grupa tekstila tretira tradicionalni tekstil sa tehnikama ručnog rada, originalnim tkaninama, a treći dio je potpuno savremen, moderan i njime su kojima presvučene lutke. Lutke su modelovane vidljivim šavovima, kao da su bile podvrgnute estetskim korekcijama, kako bi označio ono što je prolazna, a podložno je samo trenutnoj modi i neće ostati za dalje generacije - jer se radi više na sebi na svojoj spoljašnjosti nego na unutrašnjosti - rekla je i podsjetila da je ručni rad vještina koju su nekada znale sve žene, a da je danas takvih veoma malo.
- Ti šavovi na lutkama su namjerno "naivno" sašiveni. Ne zato što nisam umjela bolje da ih uradim, već zato što je to stvar trenutka - kao i tetovaže i slični pomodni trendovi. Između mode i pomodnosti, pomodarstva je velika razlika. Mi smo skloniji ovom drugom, jer je to onaj lakši put, bez previše truda. Moda je filozofija, ona je mnogo dublja nego što se može i pomisliti. To je sociološka kategorija i o modi bi se moglo pričati... A pomodno je - trend - pojasnila je Đukanović za Portal Analitika.
Eraković očekuje da će ovu postavku vidjeti publika i u još nekim gradovima, ali ona nikada neće biti ista.
- Svaki prostor ima svoju dušu. Njenom selidbom sigurno moramo da se prilagodimo prostoru. A da li će biti nekih selidbi, rano je da govorim. Ako bude adekvatnih ponuda, naravno da ćemo to prihvatiti i udahnuti ovoj postavci novi život u nekom novom prostoru - zaključio je naš sagovornik.
K.J.
