U majčinom stomaku:
Već poslije 16 nedjelja provedenih u majčinoj utrobi, fetus je sposoban da sisa palac. Čak 80 odsto odojčadi to radi. Poslije druge godine, 40 odsto djece i dalje sisa palac, a 10 odsto nastavlja sve do pete godine. U neku ruku, sisanje palca je znak pravilnog psiho-motornog razvoja bebe, jer je rezultat normalnog sazrijevanja. Dakle, dijete na ovaj način pokazuje da ne postoje nikave smetnje u razvoju kako njegovih psihičkih, tako i motornih sposobnosti. Oralni automatizmi se kod embriona pojavljuju nakon osam nedjelja. Kada se kaže oralni automatizmi misli se na pokrete usana i aktivnost usne duplje. Sposobnost gutanja hrane se razvija od desete nedjelje. Beba je sposobna da sisa od dvanaeste nedjelje. Svi ovi mehanizmi zavise od kore mozga i ona ih pokreće, tako da možemo reći da je sisanje znak psihičke zrelosti embriona u periodu od dvanaete do trinaeste nedjelje.
Nakon rođenja:
Odojče stalno ima potrebu da nešto sisa čak i kada nije gladno. Cini se da dojenja u određeno vrijeme ne zadovoljavaju potrebe bebe za sisanjem i da su joj previše kratka. Prema nekim strunjacima, beba koja se doji na svaka dva sata mnogo rjeđe ima potrebu da sisa svoj palac od bebe koju majka doji na svaka četiri sata. Ova konstatacija potvrđuje značaj oralnog stadijuma u afektivnom razvoju djeteta.
Novorođenče, a kasnije odojče ima urođene potrebe; ne samo da jede, već i da sisa. Prvo fetus sisa palac u stomaku majke, a i uskoro nakon rođenja to isto radi. Ako posmatrate bebu tokom jednog dana, uvidjećete da se, kada plače i kada je nemirna, smiri ako stavi u usta palac, dudu, pojas od svoje stolice ili neki drugi predmet koji joj se nađe u blizini. Ovo pokazuje da je samo sisanje, ne radi hrane, potreba. Tokom prvih šest mjeseci bebinog života sisanje predstavlja psihološku potrebu, a kasnije postaje ili navika ili beba u tome pronađe uživanje.
Dakle, kasnije potreba za sisanjem nije više instinkt nego utočište i ono što je smiruje. Nećemo pretjerati ako uporedimo ovu bebinu potrebu za sisanje palca sisanjem sa potrebom odrasle osobe u stanju nervoze za cigaretom.
Mnogi roditelji zabranjuju svom djetetu da sisa palac ili ga stalno opominju da to radi, jer smatraju da mu se zubi neće pravilno razviti, ali, naprotiv, osim toga što je sisanje sastavni dio psihičkog odrastanje bebe ono je i odlično za razvijanje vilične muskulature.
Psiholozi su skrenuli pažnju na to da u primitivnim plemenima nije bilo slučajeva beba koje sisaju palac. Dvojica psihologa su ispitivali potrebu bebe da sisa palac i došli do zaključka da se kod anormalnih odojčadi ova navika kasnije pojavljuje. Takođe su došli do zaključka da je sisanje u vezi sa sazrijevanjem centralnog nervnog sistema. Više od polovine djece koja su starija od jedne godine sisaju svoj palac.
Sisanje dostiže svoj maksimum u periodu između 18. i 21. mjeseca kada beba često povezuje sisanje palca sa snom, tako da uvijek prije spavanja stavi palac u usta.
Sisanje palca ili prstiju je u ranom djetetovom dobu znak pravilnog razvoja, ali ako predugo traje povezano je sa osjećajem nesigurnosti, nemira, dosade ili željom za snom.
Izvor i foto: b92.net
