Podgorica

Hitnu pomoć godišnje zatraži skoro pola Podgorice

Kada nas Ijekar ne može primiti, domovi zdravlja ne rade, ne znamo gdje nam je knjižica ili kada nam je ne daj Bože strašno pozlilo, znamo koga ćemo pozvati. Podgorička Hitna pomoć uvijek je tu za sve građane i praznicima i vikendom, a njenim radnicima to ne predstavlja problem jer su oni, kako kažu kao jedna velika porodica.
Hitnu pomoć godišnje zatraži skoro pola Podgorice
Portal AnalitikaIzvor

Vjerovali ili ne, postoji jedna institucija koja će vas uvijek primiti kada vam to zatreba. Kod ljekara morate zakazati, do nekih je zaista teško doći, ali u Hitnoj pomoći redova nema. Oni će vam uvijek ukazati pomoć, ponekad čak i ako vam je samo povišena temperatura, mada ne treba pretjerivati. Tako je dežurna ekipa, veoma prijatna i vrijedna dočekala i ekipu Dnevnih novina.

Kroz objekat u kom postoje dvije ambulante, jedna hirurška sala, dispečerski centar, kao i privatne prostorije ljekara za dnevni boravak, sproveo nas je doktor Miloš Ivanović. Kako je rekao, za njih pauze nema, te „hvataju" vrijeme kada trenutno nema pacijenata da se odmore, posvete obroku ili da, kao u ovom slučaju, sprovedu ekipu novinara kroz zgradu.

„Pozive pacijenata primaju naše kolege u dispečerskom centru. U svakom momentu je tu prisutan jedan ljekar i tehničar. Ljekar određuje hitnost za kućne posjete i na osnovu toga se šalju ekipe. Prvi stepen hitnosti budu uglavnom saobraćajne nezgode, traumatizmi, upucavanja, srčani i moždani udari, a raznoraznih poziva ima. Zbog toga je važno što je ljekar tu jer on može pacijentima da daje i savjete preko telefona", rekao je Ivanović.

Kako kaže doktorka Aida Tarizović, poziva ima raznih, a najčešće zovu onkološki pacijenti za terapiju bola.

„Često zovu i zbog bolova u leđima, zatim, asmatičari, hronični bolesnici, kardiološki bolesnici itd. Takođe, dešavaju se i čudni pozivi, kao na primjer kada zovu zbog povišene temperature. Zbog toga bi zapravo trebalo da pođu kod svog izabranog ljekara, ali je njima valjda lakše nas da pozovu. Mi im tada uglavnom damo savjete, ali ponekad baš budu uporni, pa čak i drski pa se dešava da mi i primimo takav poziv i pošaljemo ekipu da bismo izbjegli neprijatne situacije", istakla je Tarizović.

Kako kaže, ovaj dio posla najmanje voli, ali ona u dispečerskom centru nije stalno.

„Posao mi ne pada teško jer se mi mijenjamo. Budemo malo u ambulanti, malo na terenu, malo ovdje", rekla je Tarizović.

U ambulanti uvijek dežuraju dva ljekara i rade prijem pacijenata, a kako kaže Ivanović, njihov spektar je širok.

„To su hronični bolesnici koji imaju problema sa visokim krvnim pritiskom, kardiološki pacijenti, asmatičari sa problemima sa plućnim traktom, neurološki pacijenti, zatim oni sa povredama. Pacijenti često dođu i zbog savjeta i mi im uvijek i u tim situacijama izađemo u susret i pored nekih urgentnih stanja, tako da nikoga ne vraćamo", napominje Ivanović.

Oko 15.000 kućnih posjeta godišnje

On kaže da je gužva najveća tokom zimskog perioda, kada vladaju virusne infekcije, a da u jednoj smjeni obično prime oko 100 poziva.

„Obično bude oko 100 pacijenata za 12 časova, mada taj broj nerijetko bude i veći. Ponekad bude i 130, pa i 150 pacijenata za 12 sati. Godišnje i 60.000 pacijenata prođe kroz ambulantu i bude oko 15.000 kućnih posjeta", ističe Ivanović.

U Hitnoj pomoći postoje četiri smjene, a u jednoj smjeni rade šest ljekara.

„U centrali radi četvoro, a dvoje ljekara su u stanicama na Starom aerodromu i u Golubovcima. Oni rade terenski posao na tim dijelovima grada", objašnjava Ivanović.

Što se tiče samog objekta pod Goricom, u njemu postoji i jedna hirurška sala u slučaju težih posjekotina, akcidentalnih i namjernih povreda.

„Tu se tokom jedne smjene uglavnom obavi desetak, petnaestak pregleda i šivenj a u slučaju raznih posekotina i povrijeda. Ukoliko je riječ o težim povrijedama, kada su oštećena dublja, mišićna tkiva, tetive, ako se radi o penetrantnim povrijedama, gdje je rizik od infekcije veći takve pacijente šaljemo u Urgentni centar", navodi Ivanović.

Prema njegovim riječima, u posljednje vrijeme su česte saobraćajne nezgde, a nemali broj pacijenata se javlja zbog nasilja, porodičnog ili nekog drugog. I u takvim situacijama oni, kako kaže, moraju imati širinu, da saslušaju i pomognu pacijentu.

„Hitna ima najmanji broj žalbi. Zbog same specifikacije posla i malog čekanja u ambulantama Hitne pomoći, nemamo takvih neprijatnih situacija. Obično su pacijenti nestrpljivi. Ovdje nema zakazanih pacijenata, nema redova, nego se po stepenu hitnosti pacijenti uvode u ambulante. Takođe, dešava se da pacijenti dođu alkoholisani, kao i njihova pratnja, ali sve uspijevamo da rješavamo. Mi nemamo obezbjeđenje, ali smo u stalnoj komunikaciji sa Upravom policije i ukoliko postoji neka agresivnost, patrola je uvijek tu da za nekoliko minuta to riješi", naveo je Ivanović.

Super se slažu

Pored velikih stresova i teških trenutaka, zaposleni ipak uspijevaju da imaju dobre međuljudske odnose, a kako nam je objasnio medicinski tehničar Željko Radulović, to je ključ uspjeha u poslu.

„Ako radite sa nekim 12 sati, pa opet 12 sati, više ste s njima nego sa svojom porodicom i u tom smislu smo svi kao jedna velika porodica. To zaista nije floskula. To pacijenti osjete kada dođu i odlaze sa pozitivnim utiskom. Čak nam kolege iz drugih zdravstvenih ustanova govore da su ljubomorni zbog toga kako se mi super slažemo. Ovdje se stiču velika prijateljstva, sklopilo se mnogo brakova, što pokazuje kako su naši međuljudski odnosi na veoma visokom nivou. Družimo se i van posla, nema klanova i to je ključ uspjeha. Držimo se zajedno kao neka sportska ekipa i na taj način postižemo dobre rezultate", rekao je Radulović.

Humanost najvažnija

Postoje mnogi ljudi u ovom gradu kojima je Hitna pomoć više puta pomogla, a mnogi od njih se vraćaju da iskažu svoju zahvalnost.

„Kada je u pitanju ovaj posao humanost je na prvom mjestu i nakon više godina rada vi nađete zajedničku riječ. Recimo, imali smo ljekarske ekipe na terenu gdje je pacijent bukvalno bio bez vitalnih znaka i vraćen je u život. Kolega je npr. pomogao ženi koja je imala jaku alergijsku reakciju, uslijed čega je došlo do trenutnog zastoja srca. On i sestra su uradili sve onako kako protokol nalaže i ta žena je ostala živa i danas je naš pacijent i uvijek nam iskazuje zahvalnost. Riječi su te koje više znače od bilo čega", kaže Radulović.

Svakoga dana nam traži vatu

Kako je Hitna pomoć na usluzi 24 sata dnevno, u nju svraćaju svakojaki pacijenti.

Kako nam Radulović otkriva postoji jedna starija žena koja posljednjih desetak godina, svako jutro svraća do Hitne po moći i traži parče vate.

„Ona je inače psihijatrijski bolesnik i svako jutro u isto vrijeme dođe i traži nam parče vate. Nikada nam nije napravila problem. Naprotiv, svima nam je nekako simpatična. Ona dolazi sigurno desetak godina. Svako jutro, ona je jedan od prvih pacijenata. Kada joj damo to parče vate, ona pođe bez riječi. Mi smo se navikli na nju i kada je neko jutro nema, mi se zapitamo gdje nam je", ispričao nam je Radulović.

Kako nam je objasnio Ivanović, mirna atmosfera koju su novinari zatekli umije da zavara, te oni svakog trenutka očekuju da se nešto desi.

„Situacija se ovdje mijenja iz minuta u minut. Trenutno je mirno, ali može svakog trenutka da se desi neka akcija, da dođu pacijenti sa upucavanjima, bolom u grudima... Međutim, mi smo toliko uvježbani i istrenirani da možemo svakom odmah da izađemo u susret. To je prava odlika svakog ljekara hitne po moći, da u jednom kratkom periodu, u par sekundi, napravi jednu dobru opserva ciju, dijagnostiku i donese dobru odluku za pacijenta", zaključio je Ivanović.

Portal Analitika