Što se tiče košulja, dugmići su se šili na desnoj strani još u Srednjem vijeku. Muškarcu su nosili mač ispod kaputa i to na lijevom boku. Kako bi ga lakše i brže mogli izvući, dugmad su morala biti s desne strane. Kasnije, kada su žene otkrile bluzu, nisu se same zakopčavale nego su ih zakopčavale krojačice ili služavke. Kako su one stajale ispred žene i zakopčavala joj bluzu, bilo je lakše ako su dugmići bili sašiveni sa lijeve strane. Tako je ostalo do danas, piše Bild.
Međutim, postoji i teorija da se kod žena nalaze sa lijeve strane, a kod muškaraca s desne zato da se pokaže kako su žene na društvenoj ljestvici ispod muškaraca. Ipak, teorija s mačem i sluškinjama je nekako logičnija. Dugmad sa lijeve strane počela su da se nose između 1840. i 1850. godine, a do tada ih je ženska odjeća imala na desnoj strani.
Postoji još nekoliko zanimljivosti vezanih za dugmad:
– Napoleon je naredio da svi njegovi vojnici moraju na rukavima da imaju dugmad kako bi spriječio da njima brišu nos. Tako su košulje dobile dugmad i na rukavima.
– U doba starih Grka i Rimljana dugmići su bili napravljeni od drveta, metala, rogova i kosti životinja, školjki.
– U bronzanom dobu ljudi su bili toliko oduševljeni dugmadima da su ih našivali na odjeću i nosili bez ikakvog razloga, osim kao ukras. Kasnije su iz te navike nastali broševi.
– 1620. godine vojvoda od Bakingema nosio je plašt na kojem se nalazilo mnoštvo dugmića od dijamanata – naravno, služili su samo kao ukras.
– Japanci su preferirali dugmad od bisera, a oko 1860. godine tržište je “poludjelo” za njima. (B92)
