Crna Gora je razapeta između potrebe za promjenom i interesa da se očuvaju njeni suštinski interesi. Topli zec kroz koji danas prolaze poslanici Pozitivne Crne Gore i razni ,,izdajnici“ i ,,sateliti“ koji pokušavaju da ukažu na aspekte i dimenzije nove političke situacije, izvire iz same srži (pogrešnog) shvatanja politike u Crnoj Gori. Tu je sve crno-bijelo, bez nijanse i finese. Nema međuprostora, niti mogućnosti za promišljeni stav. Jednosmjerna ulica, pravac nebitan.
Pogled u daljinu ,,dobača“ do vrha nosa, a razumijevanje politike je upravo petparačko. Ko se tome opire, izdajnik je, naravno. Da nije tužno, bilo bi samo dosadno. Nema tu pomoći i neće zadugo ni biti. To je naša stvarnost i, kao takva, najveći izazov našoj politici. Zato ćemo se do kraja ovog teksta pretvarati da je u našoj zemlji moguć smisleni politički dijalog i da se politika ne svodi na jednu dosadnu dimenziju. Ono što je Đukanović predložio otvara novu stranicu crnogorske politike. Iako je sve već dočekano ,,na nož“, kao novi trik, prevara, podmetačina i obmana, ostaje činjenica da predložena rješenja otvaraju mogućnosti sa kojima se opozicionari u našoj zemlji nijesu ranije sretali. To im izgleda stvara dodatne probleme. Previše dobro da bi bilo istinito, misle oni.
Nužda rađa politički realizam. Popuštanje Đukanovića je upravo to - popuštanje. To mu nije prvi put, ali su naše opozicione glave kratkog sjećanja i debele pameti. Da imamo vremena i prostora, podsjetili bi, još jednom, te jurišnike, na potpisivanje Beogradskog sporazuma i pravilo o 55 odsto sa referenduma o nezavisnosti. I tada su ,,pravovjerni“ pravili dramu i prozivali ,,izdajnike“. Đukanović je to pominjao u parlamentu prije neki dan, ali nemamo utisak da su ga predstavnici nove manjine najbolje čuli. Politika ni u Crnoj Gori nije prava linija. Nespremnost i neznavenost nekih opozicionih prvaka da to shvate i prihvate je doista karikaturalna.
Sva je prilika da će njihov odgovor na prijedloge i planove biti ignorantski. Štoviše, jedna će grupa, najvjerovatnije, tražiti od Đukanovića da im da ono što im je premijer već ponudio! Drugi će ostati na ulici, u sopstvenoj nemoći. I prvi i drugi bi, vjerovatno, prihvatili Đukanovićevu ponudu, kada bi ona podrazumijevala odlazak lidera DPS. Zašto bi to premijer učinio pošto je dobio povjerenje, ostaje nejasno. Treći, gdje, bez loše namjere, mislimo na SNP i partiju koju prepoznajemo po kravatama, možda i misle da učine nešto što bi ih spasilo utapanja u predvidljivu (i gubitničku) matricu Demokratskog fronta. Oni, nadalje, žele da se razlikuju od trojne koalicije dvije stranke i jednog neregistrovanog udruženja građana. Najteže je, bar za sada, onima koji politiku posmatraju mimo okoštalih obrazaca simplificirane podjele na ,,pravu“ i ,,ne-pravu“ opoziciju. To je, izgleda, sudbina onih kojima je interes Crne Gore važniji i trajniji od svih drugih. Njima se nikad nije vjerovalo, jer, pobogu, ko još vjeruje da se politika može voditi iz ubjeđenja?! Ali, i to ima prednost u odnosu na ispraznost zajedničke opsesije raznorodnih stranaka i starih i novih lidera nove manjine.
Oni nijesu mnogo odmakli od fiksacija tzv. AB revolucije. Za one koji se sjećaju te istorijske obmane iz koje smo se jedva izvukli - tamo se jedan proslavio jer je rekao naručenu rečenicu: ,,Dovoljno je da vi odete“. Dakle, ovaj Gorepomenuti mora da ode. ,,Dovoljno je da on ode“, tobože. A o Crnoj Gori i njenim interesima ćemo naknadno, ako i kad stignemo. U međuvremenu, da ostavimo po strani NATO, kao devetu rupu na svirali i zločinačku organizaciju, kojoj lažni profesori predviđaju još samo dvije sezone do izdisaja... Spuštali smo se već niz to uže, zar ne?
(Autor je predsjednik Cdu)
