Da li je osamnaestogodišnji Ernad Huseinović baš onaj zgodni plavski mladić kojeg u tom gradu nema još od proljeća prošle godine, ili se radi o njegovom imenjaku, takođe crnogorskom državljaninu, ali drugačijeg prezimena (Huseini ili Hiseni), još nije sasvim jasno.
Samo je jedno izvjesno: dosje patnje njihovih porodica dopunjen je i u prvom ovogodišnjem mjesecu, jer je Ernad iz Plava poginuo na nekom od sirijskih ratišta. Vijest je stigla iz kosovskih izvora, posredstvom kačaničkih logističara, a njima je saopštio takozvani glavni centar veze za ovaj dio Balkana, stacioniran negdje na potezu od Kukeša, u Albaniji, prema Morinu, odnosno graničnom pojasu ka Kosovu.
Ko i zašto ćuti
U Plavu - šutnja. Jednako „gromoglasna“ kao kada je u nekoliko navrata Pobjedina ekipa pokušavala da otkloni barem neke od dilema vezanih za jednu od tamošnjih porodica čija su, prema tvrdnjama barem dva crnogorska medija, čak četiri člana aktivna na sirijskim i iračkim ratištima.
Informacije su, da podsjetimo, objavljivane krajem maja prošle godine, da bi već četvrtog dana juna sve utihnulo. Nije više bilo nikakvog oglašavanja niti od uredništava tih dnevnika, niti od predstavnika tada pominjane porodice. Ništa nije bilo ni od najavljenih tužbi i protivtužbi za teške klevete, otvorene javne prijetnje, teške duševne bolove…
Sve je prekinuto nakon jedne od pauza Kongresa Socijaldemokratske partije održanog 3. juna, kada je glava porodice, inače kongresni delegat iz Plava, Kemal Canović pred TV kamerama, pokazao svog mlađeg sina, dokazujući tim činom da se radi o surovim medijsko političkim manipulacijama.
Uz prijetnje novinarima i uredništvima listova koji su informacije objavili, prećutao je odgovor na pitanje - šta je sa ostalim članovima porodice koji su pominjani u istim tekstovima?!
Posljednji „glas“
Kako god, jedva punoljetni Ernad Huseinović četvrta je „potvrđena“ žrtva rodom iz Crne Gore, uz još četiri porijeklom sa ovih prostora, ali sa pasošima Bosne i Hercegovine ( jedan dvadeset petogodišnjak i njegova nešto starija supruga), te Makedonije i Hrvatske. Tokom prošle godine poginuli su, dakle, crnogorski državljani Mirza Haklaj iz Podgorice, Adem Salihović iz Rožaja i Damir Slaković iz Bara.
Što se Damira B. iz Petnjice tiče, uskoro će isteći cijela godina otkako se o sudbini tog mladića ne zna - baš ništa. Posljednji „glas“ o njemu, prema svjedočenju pouzdanog Pobjedinog izvora, stigao je početkom marta prošle godine, kada je sa svojom terorističkom jedinicom bio stacioniran u sirijskom gradu Raka.
Jedan od tutinskih „vezista“ svojevremeno je preko „rožajskih prijatelja“ dojavio jednom od Damirovih rođaka da je poginuo u sirijskom gradu Kobane u kojem su apsolutnu većinu činili Kurdi, do trenutka dok su džihadisti, u samo jednom polučasovnom pohodu, monstruozno pobili 250 civila od kojih su više od 100 bila djeca mlađa od 10 godina, o čemu su informisali svi vodeći mediji u svijetu…
(Opširnije čitajte u današnjoj Pobjedi)
Foto: spiegel.de
