- Ovo nije lijepa predstava koja se zaboravi čim se spusti zavjesa. Ova predstava ostaje u ustima nekoliko dana poslije... Često smo se sretali s ljudima koji su nakon ovog komada odlučili da ne ćute zato mislim da je ova predstava izvršila svoju misiju - dodao je on.
Jedan od troje nosilaca angažovane predstave "Dogvil" koju je prema motivima istoimenog filma Larsa fon Trira režirao Kokan Mladenović, i uvijek oštar kritičar aktuelne društvene situacije, ističe da "svi živimo u nekom svom Dogvilu iz kojeg ne možemo da pobjegnemo".
- Kada je grad poput Dogvila u pitanju, nema tu podjele na velike i male. Svako prepozna Dogvil u svom gradu. Što bi rekao Lars fon Trir - i što mi izgovaramo u našoj predstavi - Dogvili se u manjim sredinama lakše razotkriju. Kad je grad veći, likovi iz Dogvila se utope u masu, iako ih ima više nego u nekom manjem mjestu - dodaje Trifunović.
Cijeli region, dodaje, s ovacijama ih ispraća sa scene, pa čak i u malim gradovima i malim salama "uvijek se završavalo ovacijama".
- To je ono što mi je bitno - da ljudi prepoznaju o čemu se radi u ovom komadu, bez obzira gdje igrali i za koga. Uostalom, mi se nijesmo uopšte bavili filmom Fon Trira, već smo uzeli taj njegov scenario, preveli ga, uzeli trećinu i ubacili osam songova. I - to je naš Dogvil. Mi smo, jednostavno, shvatili da živimo Dogvil i da moramo nešto da kažemo o tome. Pozorište - pogotovo ono u Srbiji - izgubilo je luksuz da nešto prikazuje služeći se metaforama. Locirali smo sve naše probleme i pokušali da ih imenujemo i projektujemo ih na ljude koji sjede u publici, jer mislimo da su oni - taman koliko i ovi sa ove strane pozornice - krivi za ono što nam se dešava. Kad ljude prozovete direktno i konkretno, pođu kući u drugačijem raspoloženju - istakao je sagovornik Portala Analitika.
No, reakcije nijesu samo u pozitivnom pravcu. Naprotiv, ima dosta i negativnih, kaže Trifunović, te precizira da ih upućuju političari, "koji nijesu ni gledali ovaj komad, ali su čuli da tu nešto nije u redu".
- Ima i gradova u kojima su nam zabranili da igramo "Dogvil", kao što su Kruševac, Bač... Tačnije u gradovima gdje su na vlasti ovi što su na vlasti u Srbiji. U jednom gradu su nam čak rekli da Mladenović i ja ne smijemo da dođemo ni sa "Dogvilom", niti sa bilo kojom drugom predstavom. Ima takvih stvari, ali šta da radimo. Oni neka prave svoje budalaštine, a mi ćemo da radimo svoj posao. Pa, ko preživi - pričaće. A mi ćemo preživjeti, siguran sam - zaključuje Tifunović.
