Sa kolegama - hornistkinjom Anom Abramović, klarinetistom Petrom Garićem i fagotistom Antoniom Nasevskim - nastupila je u utorak uveče na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. Njih četvoro bili su solisti u Koncertatnoj simfoniji u Es duru Volfganga Amadeusa Mocarta koja je pokazala domete ovih izvođača, i to u pratnji kolega iz CSO. Djelo koje su svirali imalo je čudan put do publike, pošto je originalna verzija za flautu, obou, hornu i fagot nestala bez traga prije premijere. Duvači CSO izveli su, takoreći, uobičajeni "prepis" ove koncertantne simfonije, ali Ristić kaže da je i to djelo samo po sebi savršeno, "kao i sva Mocartova djela, bez razlike da li su u originalnom zapisu ili dorađivana".
- Koncertantna simfonija je, sama po sebi, posebna zato što imate i kamerni sastav i jedan cijeli orkestar. Tu nastaje simbioza dvije ljubavi, posebno kada je svirate sa ljudima koji svojom energijom utiču da se djelo nadgradi, pa ono postaje još bolje i još ljepše. Mocart nudi prvi stav koji je lepršav, drugi koji je savršeni sklop harmonija, a onda dolazi treći stav sa varijacijama kojima je nama, solistima, dozvolio da pokažemo neke svoje sposobnosti. U svakom slučaju, bio je veliki napor da se uklope kamerni sastav i simfonijska muzika, a za soliste je ovo tehnički zahtijevno djelo - precizirala je naša sagovornica.
Na početku aktuelne sezone, za ovaj koncert je bila najavljena dugogodišnja prva oboa CSO Jarina Denisenko, no ona je odlučila da karijeru nastavi van Crne Gore. U ovom djelu, kao i u postavci orkestra, zamijenila je Ristić.
- Ja sam 3. marta odsvirala prvi koncert na tom mjestu. Na žalost, Jerina nije tu sticajem okolnosti i njenom odlukom, naravno. Meni je veoma žao zbog svega toga, ali se ujedno radujem što ću da sarađujem sa kolegama sa kojima sam ranije već radila, ali sada - u stalnoj postavci - dodaje Ristić.
Publika je ranije već čula hornistkinju Anu Abramović - i to prije četiri godine - kao solistkinju sa CSO, no ona ističe da je ovo prvi veliki koncert na kome se predstavila.
- Nadam se da će ovakvi koncerti biti češći i da će publika osjetiti da im to treba. Koncertne simfonije treba da budu što više zastupljene, jer nama, muzičarima, pružaju dosta mogućnosti za izražavanje, puno pojedinosti, puno prelijepih detalja... Riječima se ne može opisati što sve nudi takva muzika iz tog vijeka!
Abramović dodaje kako su svo četvoro uživali od prve njihove probe, do finalnog nastupa za koji kaže da mu, uz dirigenta maestra Grigorija Kraska, duguje veliku pomoć.
- A kada svirate sa muzičarima kakvi su Nadica, Petar i Antonio, onda je to pravo uživanje. Možete samo da nadgradite sebe i čini mi se da smo to postigli. I mislim da smo to uspjeli da prenesemo dalje na publiku u salu. Ja sam još pod lijepim uplivom osjećanja, kao i moje kolege. Nadam se da će nas to držati do narednog koncerta i da on neće biti sljedeće prestupne, nego i ranije - da presiječemo sa nekom drugom lijepom formom - kaže ona kroz osmijeh.
Jedan od najstarijih članova CSO je klarinetista Petar Garić, čiji počeci u ovom ansamblu datiraju još od vremena kada je postojao Simfonijski orkestar RTCG.
- Već sam svirao ovu kompoziciju, ali prije dvije godine i u drugom sastavu. I, moram da kažem da sam sada više zadovoljan - prije svega svojom svirkom. Bilo malo opuštenije, što je normalno. Uvijek je dobro da se nešto svira nekoliko puta, no kako mi toliko mnogo radimo, skoro svi koncerti su nam premijere. Zato je fantastično kada se nešto ponovi, jer je drugi put uvijek mnogo bolje. Ali, ono što je najvažnije sa ovim kvartetom, jeste da se na ovaj način promoviše taj duvački korpus, duvački ansambl koji ima dosta varijanti. Već godinama pokušavamo da oformimo duvački sastav koji bi funkcionisao paralelno sa orkestrom i njegovim kamernim ansamblima. Zato se nadam da ćemo, možda, sljedeće sezone imati više ovakvih ili sličnih koncerata, pa i kamernih. Odavno pokušavamo da promovišemo i duvački kvintet, ali nijesmo mogli da funkcionišemo zbog ljudi koji dolaze i odlaze. Sad konačno imamo "kvorum" da počnemo malo ozbljnije time da se bavimo - najavljuje Garić za Portal Analitika.
Fagotista Antonio Nasevski spada u red onih koji su tek počeli da sarađuju sa CSO.
- Ja sam ovdje nepunih godinu i po. Moje dosadašnje iskustvo je takvo da sam veoma zadovoljan atmosferom u orkestru, zadovoljan kolegama koje su me odlično prihvatili i ne bi moglo da bude bolje za mene. Nastupi mi odgovaraju, a onome što planiramo da vam uskoro predstavimo, još nećemo pričati dok ne bude sigurno - kratko kaže Nasevski, uz mnogo riječi hvale upućenih kako Muzičkom centru i njegovim zaposlenim, tako i kolegama iz CSO.
Narednim koncertom CSO sa ruskim pijanistom Filipom Kopačevskim, koji je najavljen za 13. april, biće otvoren XV Međunarodni muzički festival A tempo.
K.J.
Foto: MCCG/D.Miljanić
