Kada je sa sedamnaest godina postao najmlađi pilot u Crnoj Gori, nakon obuke za privatnog pilota u Podgorici, Nikšićaninu Milošu Radonjiću ispunio se dječački san.
Konačno je mogao da osjeti ono što je godinama gledao kao dijete dok su avioni sa aerodroma na Kapinom polju prelijetali njegovu kuću.
„Na mom prvom letu bio sam ispunjen srećom, sa osmijehom na licu, kao kad sam bio dijete sa pogledom u vis. Inače, ja sam prije naučio da vozim avion, nego auto“, šali se Miloš na račun svoje neobične ljubavi prema letjelicma koja je bila toliko jaka da su „zemaljske“ stvari došle na red tek kada je ovaj mladi Nikšićanin dohvatio nebeske visine.
Nakon obuke Miloš je otišao i korak dalje. Trenutno je student treće godine vazduhoplovnog fakulteta „Turk Hava Kurumu Universitesi“ u Ankari, gdje je dospio, kako kaže, igrom slučaja.
„Nakon završene obuke u Podgorici, ambasador Turske je došao u posjetu nikšićkom aerodromu gdje su mu rekli za mene i tako sam se prijavio za njihovu stipendiju. Da bih se upisao trebalo je proći prijemne ispite iz matematike, fizike i engleskog jezika, i vrlo rigorozne medicinske pretrage, od detaljnih pregleda cijelokupnog organizma, čula, srca, pluća, do raznih testova izdržljivosti, otpornosti na G silu...“, priča za portal Onogošt sada dvadesetjednogodišnji avijatičar, dodajući da je trenutno jedini Crnogorac u inostranstvu koji studira neki vazduhoplovni fakultet.
Miloš ima preko 100 sati naleta, a tek slijedi najveći izazov, let u velikim džet avionima na kojima će se obučavati za rad u avio kompanijama. U njegovom slučaju to bi mogao biti, ni manje ni više, nego svjetski poznati „Turkish Airlines“. Ipak, Miloš kaže da bi, kada dođe vrijeme za to, više volio da bude dio naše nacionalne avio flote.
„Naš fakultet sarađuje sa „Turkish Airlinesom“. Ta kompanija mi je nakon završetka studiranja ponudila posao, kao i svim kandidatima kojih ovdje ima iz svih krajeva svijeta. Sve opcije su otvorene, ali za početak karijere volio bih da dam doprinos našoj nacionalnoj kompaniji“, iskren je Miloš.
Leonarado da Vinči je kazao da kad jednom probaš letjeti, hodaćeš zemljom sa očima okrenutim ka nebu, zato što si gore bio i zato što se gore želiš vratiti.
Miloš je to znao i prije nego što je uopšte poletio. Ostalo je bilo samo da svoje želje pretvori u stvarnost.
„Prije svega, treba vjerovati u sebe, boriti se za ono što želiš, za svoje snove, pa čak i ako to na trenutke izgleda daleko i nedodirljivo“, ohrabruje ovaj mladi nikšićki pilot sve one koji se još ne usuđuju da ostvare svoje snove.
Ankara, život, terorizam
Glavni grad Turske, gdje je, kako priznaje, zavolio urbani život, ljubazne i gostoljubive stanovnike koji su uvijek spremni da pomognu, posljednjih mjeseci potresaju teroristički napadi, a sve to, kaže Miloš, prilično pogađa i njega.
„Jako saosjećam sa narodom Turske i žao mi je zbog svega što ih je pogodilo u posljednje vrijeme, jer sam i ja kao oni, pogođen tim dešavinjima. Ljudi jesu postali dosta oprezni i bojažljivi, izbjegavaju se nepotrebni izlasci, javna okupljanja, ali nadam se da će Turska nadjačati ove teške momente i da će se opet moći živjeti u veselom duhu Ankare“ , kaže Miloš. (Onogost.me)
