- Zato je njegova poema "Orevuar Montenegro" i elegija i apologija, i krik pobune i rekvijemski pogrebni marš, i tuga i opomena. I pored svih ljudskih osobina koje mogu da krase i mnoge druge ljude, Ratko je bio i uman i mudar i dostojanstven, ali iznad svega - autentičan, značajan, znamenit, temeljno crnogorski, što znači - kao u slučaju Njegoševom - evropski i svjetski pjesnik. "Orevuar Montenegro" ostaje kao trajan spomenik crnogorske misli, sudbine i rezignirane patriotske privrženosti - dodao je Perović.
Omaž Vujoševiću na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, povodom 75 godina od rođenja ovog pjesnika, počeo je emitovanjem filma "Orevuar Montenegro" reditelja Gojka Kastratovića. Osim Perovića, o Vujoševiću su govorili i književnik Zuvdija Hodžić, dramska umjetnica Ana Vujošević i profesor FCJK doc. dr Vladimir Vojinović.
- Crna Gora je progovorila kroz Ratka Vujoševića sa svom svojom istorijom i poezijom. Ne znam pjesnika koji je dublje spuštio sondu u biće Crne Gore, u njenu prošlost, u njenu tragediju, u njenu slavu. Ratko je uspio da postigne sva tri svojstva istinske poezije - harmoniju, misao i emociju. Zato je cijela moja generacija bila okrenuta Ratku. U svakom trenutku bilo ko iz naše generacije može da citira njegovu poeziju. On je bio moderan pjesnik i takav je mnogo uticao na nas. Upućivao nas je, savjetovao kako i što da čitamo. I to što je pokrenuo Klub mladih pisaca u ono vrijeme, govori o tome kakav je to bio intelektualac - prisjetio se Hodžić u svom obraćanju.
Podsjećamo, Ratko Vujošević rođen je 7. aprila 1941. godine u Orahovu. Maturirao je u titogradskoj Gimnaziji, a diplomirao 1968. godine na studijama političkih nauka u Beogradu. Obavljao je poslove novinara u Izvršnome vijeću SRCG i u listovima Titogradska tribina i Pobjeda. Bio je urednik edicije Savremena literatura u Pobjedi, i Ljetopisu đe je recenzirao i priredio za štampu brojna izdanja savremenih crnogorskih pisaca. Osnivač je Kluba mladih pisaca u ondašnjem Domu omladine "Budo Tomović". Objavio je četiri knjige poezije: "Znak na putovanju" (1966), "Pastirica" (1972), "Čini" (1991) i "Beskonačna dokazivanja" (2003). Vujoševićeva poema "Orevuar, Montenegro" ubraja se u najbolja ostvarenja moderne crnogorske poezije. Pjesme su mu prevođene na ruski, turski, švedski i francuski jezik. Dobitnik je Nagrade oslobođenja Titograda (1972) i više književnih priznanja. Preminuo je u Podgorici 21. juna 2004. godine i sahranjen na Orahovu.
