"Vojni padobranac ne može biti svako. Potrebni su, kao i za ostale poslove u Vojsci, volja, upornost, hrabrost izdržljivost. Ali, padobrance izdvaja činjenica da ne mogu bez skokova, krstarenja nebom, osjećaja slobode koji daje let kroz vazduh i ogromne ljubavi prema visinama", objasnio je za Portal RTCG jedan od specijalaca VCG koji je prošao tešku padobransku obuku, a čiji identitet, zbog prirode posla kojim se bavi i na zahtjev Ministarstva odbrane, ne možemo da objavimo.
Ipak, priča svakog padobranca počinje na tlu. Naši padobranci, koji su to zvanje stekli na obuci sa 63.padobranskim bataljonom Specijalne brigade Vojske Srbije u Nišu, morali su prvo da prođu kopneni dio obuke.
"U toj fazi budući padobranac upoznaje se s funkcijama i osobinama glavnog i rezervnog padobrana, uči kako se pakuju, savladava vanredne procedure i preporučljive postupke kod skoka, odvajanje iz aviona i obuku na padobranskom poligonu - skokovi sa trambolina, skok sa žičare, renski točak i slično", istakao je padobranac VCG.
Istorija 63.padobranskog bataljona seže u davnu 1944. godinu kada je u Bariju formiran 1. padobranski bataljon jugoslovenskih partizana. U toj jedinici, koja je i nosilac Ordena narodnog heroja, od tada je, procjenjuje se, padobransku obuku prošlo oko 35.000 vojnika iz cijele Jugoslavije. Danas predstavlja jednu od najelitnih specijalnih jedinica oružanih snaga Srbije.
Inicijacija - šest skokova
Oni koji uspješno prođu testiranja, nakon toga, prelaze na teži, praktični, dio usavršavanja, koji se sastoji od šest skokova.
"Prvi skok služi za upoznavanje padobrana, u drugom se, pored glavnog, otvara i rezervni padobran. Treći skok je sa opremom i naoružanjem", naglasio je sagovornik Portala.
Četvrti skok predstavlja poseban izazov jer, osim opreme i naoružanja, vojnik skače s "geko" rancem, teškim 30 kg, koji simulira rezervnu hranu i municiju, koje bi padobranac sa sobom imao na stvarnom zadatku.
Peti skok je takozvani "visinac", prilikom kojeg padobranac pada "u stabilizaciji". I posljednji je noćni skok.
Oni koji uspiju da se u potpunom mraku orijentišu dok padaju kroz vazduh, iskoriste sva stečena padobranska znanja i uspješno prizemlje, dobijaju zvanje padobranca.
Padobranci su elitne trupe oružanih snaga, prije svega jer su u stanju da se infiltriraju iz vazduha iza neprijateljskih linija, danima borave na terenu, oslanjajući se samo na zalihe koje imaju i dejstvuju iznenada. Takav vojnik, osim padobranskih, mora da poznaje i cijeli niz drugih vještina kako bi uspješno završio misiju.
Skokovi s visine od pet i po kilometara
Vojnici koji tokom tog procesa preskoče psihičke barijere, pobijede strah i savladaju neophodne vrste skokova upućuju se na višu padobransku obuku - skokove "na slobodno dejstvo", uz rješavanje različitih zadataka u vazduhu.
"Padobranac uči i procedure i preporučljive postupke prilikom skoka, teoriju leta padobranom tipa 'krilo', skok na cilj i odvajanje iz aviona, osnove stabilnosti tijela u slobodnom padu...", rekao je naš sagovornik, uz napomenu da se skokovi izvode s različitih visina i iz različitih vazduhoplova.
Posljednjih tridesetak skokova tokom obuke se izvodi s velikih visina, između 4.000 i 5.500 metara, prilikom čega se uvježbavaju skokovi s malim intervalom i praćenje u grupi.
Padobranci takođe savladavaju tehnike VINO (visoko iskakanje i nisko otvaranje) i VIVO (visoko iskakanje i visoko otvaranje) skokova, kao i zaokrete, salto, bočna klizanja i druge pokrete tokom slobodnog pada kroz vazduh.
"Ti skokovi se realizuju sa opremom i naoružanjem uz prizemljenje na teren malih dimenzija, sa preprekama u okolini", ističe padobranac Vojske Crne Gore.
Kako je objasnio, tokom obuke se svaki skok snima kamerom, a instruktori ga detaljno analiziraju.
Poslije 60 skokova stiče se sertifikat više padobranske obuke.
"U trenutku kada se povuče ručica i padobran se otvori uz snažan trzaj, zaboravljaju se svi napori koji prate padobranski poziv", kazao je naš vojnik.
Obuka u Turskoj i skokovi na međunarodnim vježbama
Naši vojnici su svoje padobranske vještine demonstrirali i na međunarodnim vježbama, rame uz rame s kolegama iz drugih armija. Takođe, u Turskoj su se obučavali u vazdušnom tunelu, koji omogućava simuliranje slobodnog pada. U toj zemlji su se prekvalifikovali i za američki padobran MC4, s kojim su i izveli skokove.
rtcg.me