Piše: Jelena ŠUŠANJ
Raduje se Crna Gora ovih dana: primiče se veliki jubilej, proslava deset godina od obnove nezavisnosti. Slavi crnogorski narod – dobio je svoj, narodni rječnik, barem prvi dio: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti izdala je prvi tom Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika. Rječnik, onakav kakvim su ga zamislili tvorci, opšti i deskriptivni, treba da odražava stvarnost, društvenu, naučnu, civilizacijsku... Svjesna je toga i Akademija: „Akademijin Rječnik je prvi cjeloviti prikaz složenosti leksičke strukture crnogorskoga jezika i njegove funkcionalnostilske raznovrsnosti i, pored naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj.“ (Predgovor, XI) Pa da vidimo kakvu nam to kulturnu i identitetsku priču donosi vrli novi Rječnik.
Na strani 130 definišu se riječi Balkanac, balkanizam, balkanizacija, balkanizovanje, balkanizovati (se), balkanijada, balkanist(a), balkanistika, Balkanka, balkanolog, balkanologija, balkanski... Riječ balkanizacija prati ovakva definicija: „1. usvajanje osobina svojstvenih jezicima i kulturama balkanskih naroda, usvajanje balkanske tradicije. 2. pol. pejor. fragmentacija relativno homogenog geopolitičkog prostora na više sukobljenih strana.“ Primjer je dat samo za drugo značenje. Riječ balkanizovati objašnjena je ovako: „I sprovesti/sprovoditi balkanizaciju. II ~ se primiti/primati balkanska obilježja; (pre)trpjeti balkanizaciju.“
Pođimo sada stotinjak strana unazad. Na strani 43 nalazimo riječi Albanac, albanizacija, albaniziranje, albanizirati (se), albanizovanje, albanizovati (se), Albanija, Albanka, albanolog, albanologija... Za razliku od balkanizacije, pri kojoj se, viđeli smo, osobine svojstvene balkanskom svijetu tako naivno usvajaju (izraz benigan do te mjere da se u nauci govori o usvajanju jezika kod đece), albanizacija već nije nimalo naivan proces jer on, kako kažu Akademijini stručnjaci, predvođeni (da iskoristimo narodnu riječ iz Rječnika) vajnim Zoranom Lakićem, čije im je djelo poslužilo za formulaciju definicije, podrazumijeva „nametanje albanskog jezika, kulture i običaja drugim narodima. – Pitajući se nudio je i neke odgovore – na osnovu iskustava izbjeglica pravoslavnog življa iz Albanije koje je bilo izloženo sistematskoj albanizaciji, naročito u vremenu poslije II svjetskog rata 1945. godine. (Lak. II)“ U skladu s time objašnjen je i glagol albanizovati: „I preobratiti/preobraćati u Albance; nametnuti/nametati albanski jezik, kulturu i običaje drugim narodima. II ~ se posta(ja)ti Albanac; dobi(ja)ti obilježje Albanca.“
Izgleda da ni sami autori nijesu pročitali sve rječničke članke svojega djela, jer su odmah iza albanizovati mogli otkriti, ako to već nijesu konceptualizovali ili saznali tokom školovanja, da je i Albanija „država u zapadnom dijelu Balkanskog poluostrva“, što bi činilo da i njihova kultura pripada redu balkanskih kultura, koje se eto tek prosto usvajaju od strane neznano koga, možda samo naroda Balkana, stiču se po rođenju, što li! U definiciji imenice balkanizacija i glagola balkanizovati (se) niđe se ne pominje niti naslućuje bilo kakva prisila, bilo kakvo nametanje, bilo kakav vid ugnjetavanja ni bliskih ni udaljenih naroda. Balkanizacija se dešava, sama od sebe i to kod neidentifikovanih objekata koji je trpe. S druge strane ovim rječnikom Albanci bivaju predstavljeni kao agresori koji nameću svoju kulturu, jezik i običaje i pretvaraju/preobraćaju druge narode u Albance! Kad se neko balkanizuje, to znači da je primio balkanska obilježja, (pre)trpio balkanizaciju, tj. (pre)trpio usvajanje osobina svojstvenih jezicima i kulturama balkanskih naroda, usvajanje balkanske tradicije. Primijetimo suptilno izbjegavanje konstrukcije „postati Balkanac“. Po izvršenoj (ili pretrpljenoj) balkanizaciji očito se ne postaje Balkanac, kao što ni osoba koja se amerikanizuje, kako vidimo na str. 56-57, ne postaje Amerikanac: „I da(va)ti nekome ili nečemu obilježja američkog načina života i kulture. II ~ se primiti/primati američka obilježja, način života i razmišljanja, posta(ja)ti sličan Amerikancima“. Pod amerikanizacijom se podrazumijeva „uvođenje, prihvatanje ili davanje nekog američkog obilježja“, ona se, kako izgleda, sprovodi voljno i od onih koji obilježja daju i od onih koji ih prihvataju. Amerikanizacijom se dobrovoljno daju i primaju obilježja načina života i razmišljanja, postaje se sličan Amerikancima. Kad se neko albanizuje, njemu su pak nametnuti albanski jezik, kultura i običaji, on je postao Albanac, dobio obilježja Albanca!Autori Rječnika, među kojima ima i onih što upućuju silne kritike na račun mračnih crnogorskih sila koje svojim čudovišnim mašinerijama stvaraju bolesne ljude, šire mržnju i nacionalizam, zablistali su u Rječniku svom širinom svojega uma.
Mogla bi se tražiti razna opravdanja za ovakav kulturocidni postupak, ali kako ih naći kad su u Predgovoru znameniti autori Rječnika što ih je CANU okupila odgovorno napisali: „Obrađene lekseme kontinuirano su prolazile trostruku redaktorsku provjeru (obilježila J. Š.), a značenja termina iz pojedinih nauka i struka provjeravana su u stručnoj literaturi i od strane stručnjaka iz tih oblasti.“ Da napomenem samo da je jedan od tri redaktora i „dr Rajka Glušica, redovni profesor, Filološki fakultet, UCG“, poznata crnogorska mitolovka, što je nedavno javnosti objašnjavala „da je svaki nacionalizam osinje gnijezdo u koje je opasno dirati“ i da „svaki nacionalizam, pa i crnogorski, po definicijama naučnika koji se ovom temom bave jeste društvena patologija i bolest“. Teško da iko o ovome Rječniku može išta reći preko perfektne (samo)analize njegove redaktorke. Parafraziraćemo je još djelimično jer nam je zaista drago da je svjesna da „obrazovati (...) ljude u XXI vijeku na mitovima i poluistinama jeste neprimjereno i nedopustivo“, naročito ako se zna da se rječnici moraju zasnivati na naučnim činjenicama. A ako je ovakav odnos prema Albancima za Akademiju naučna činjenica, onda je to sasvim druga priča.
Od svega ovoga ne bi bilo ništa da su autori i redaktori Akademijina Rječnika primijenili definiciju navedenu na strani 93 (kako simbolično, baš u sredini između dijametralnih definicija riječi nastalih od osnova koje pripadaju istoj značenjskoj grupi, tj. geografskim nazivima, istim tvorbenim postupkom – istim sufiksima (tj. istim „nastavcima“, u skladu s prašnjavom Akademijinom terminologijom s početka 20. vijeka)). Definicijom riječi asimilacija: „1.a. prilagođavanje, izjednačavanje: kulturna ~, politička ~. (...) b. soc. prilagođavanje i utapanje pojedinca ili manje društvene grupe u veću zajednicu, uz gubitak društvene ili etničke posebnosti: nacionalna ~, ~ doseljenika“ dokazali su da mogu biti precizni, društveno, kulturno, politički, nacionalno, jezički korektni – samo kad hoće.
(Autorka je angažovana na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju)
